Objavljeno na dan 19. 02. 2009.
Dugoočekivano mišljenje Komisije koja je obavila nadzor u Odjelu kirurgije ugledalo svjetlost dana. Organizacija rada je loša, jaz u međuljudskim odnosima predubok, što je dovelo do pada stručnog rada i odgovornosti prema pacijentima, a postoperacijske komplikacije češće nego je uobičajeno, mišljenje je Komisije
Stručno mišljenje Komisije za izvanredni stručni nadzor nad radom liječnika djelatnosti za opću kirurgiju bjelovarske Opće bolnice, moglo bi se upotrijebiti za scenarij dobrog trilera, ako ne i horora. Naime, nakon što je v.d. ravnatelja Davorin Diklić taj nalaz desetak dana zadržavao za sebe, konačno ga je poslao na uvid i ostalim kolegama kirurzima, koji su komisiju Hrvatske liječničke komore i pozvali da nadzor obavi. Temeljne primjedbe kirurga upućene Ministarstvu zdravstva odnosile su se na čitav niz pritužbi na stručan rad voditelja odjela dr. Diklića.
Bez drastičnih promjena nema poboljšanja
Komisija je na osnovu pomnog uvida u preslike povijesti bolesti nekolicine slučajeva, naknadno dostavljene nepotpune medicinske dokumentacije,te razgovora sa svim djelatnicima na odjelu donijela mišljenje iz kojega citiramo dio zaključka:
-Organizacija djelatnosti kirurgije u OB Bjelovar je loša, a jaz u međuljudskim odnosima predubok, da bi se stanje u organizacijskom i stručnom smislu popravilo, bez značajne reorganizacije cijele djelatnosti, što u smislu rukovoditelja, što u smislu odgovornosti svih ostalih kirurga prema struci, piše u mišljenju Komisije. Nadalje, tvrde da je međusobno neuvažavanje i selektivan pristup problemima doveo do pada razine stručnog rada i apsolutne odgovornosti i brige svih djelatnika prema svakom bolesniku pojedinačno.
Kada bi ovakav nalaz stigao u neku proizvodnu tvrtku, svaki vlasnik bi se itekako zamislio i odmah poduzeo neke mjere. U konkretnom slučaju radi se o bolesnim ljudima, čiji životi ovise o stručnosti kirurga i timskom radu. No,unatoč činjenici da je mišljenje stiglo još prije mjesec dana, nitko nije poduzeo ama baš ništa. Nije za očekivati da će prema proceduri v.d. ravnatelj sam sebe smjeniti sa mjesta šefa odjela, naročito kada se zna cijela kronologija događanja i njegovo žestoko opiranje i formalno-pravnom napuštanju tog radnog mjesta.
Upravno vijeće šuti
Do sada je izostala bilo kakva reakcija Upravnog vijeća bolnice, čiji se predsjednik Miroslav Čačija,na početku cijele afere, upravo pozivao na mišljenje struke. Nalaz je stigao, iz kojega je sasvim razvidno da Diklić više ne može biti šef odjela, ali opet se ništa nije dogodilo. Postavlja se pitanje jeli utjecaj politike toliko jak, da može utjecati na mjerodavno stručno mišljenje komisije ministarstva zdravstva i svog stranačkog čovjeka i dalje ostaviti da upravlja odjelom u kojemu, ako je vjerovati nalazu, baš ništa ne funkcionira kako treba?
Kako u protivnom protumačiti nalaz da se najveći broj komplikacija javljao kod pacijenata koji su operirani laparoskopskom metodom u abdominalnoj kirurgiji. Podsjećamo, da se dr. Diklić hvalio da sam obavlja 80 posto operacija. Komisija dalje navodi da se kao najčešća komlikacija javljala povreda uretera, a čiji postotak je u usporedbi s komlikacijama iz medicinske literature bio veći. Komisija je mišljenja i da se kod operacija na koje su ostali kiruzi ukazali, dogodio veći broj komplikacija nego što je to opisano u svjetskoj literaturi.
Tri mjeseca za sređivanje stanja
Ne želeći iznositi opise konkretnih slučajeva i nemilih posljedica, dodajmo još samo da Komisija zahtjeva da je svim liječnicima, prema njihovim mogućnostima i afinitetima potrebno je omogućiti da rade i da se obrazuju u struci.
Posebna je odluka i zahtjev Komisije da se kroz provođenje mjera postignu rezultati u stručnom radu sa smanjenim brojem komplikacija, koje neće odskakati od opće prihvaćenih standarda u kirurškoj struci.
Kakvo će stanje zateći Komisija, koja je svoj dolazak i novu kontrolu zakazala za tri mjeseca, a u međuvremenu zahtjeva da se sve predložene preporuke provedu? S obzirom na predstojeće lokalne izbore, teško je reći. Hoće li pobijediti strah od javnog priznanja da visoko pozicionirani član lokalnog HSS-a nije dobro radio svoj posao kao šef odjela kirurgije, ili sigurnost i zdravlje pacijenata? I. Štedul