Koliko smo samo novaca potrošili za prohtjeve onog napuhanog nadri trenera iz Zagreba koji je najbolje taktičke zamke smišljao pred Zidom plača po lokalnim kladionicama

„Pogoditi pravo vrijeme“ najvažnija je stvar za svaku dobru komediju. Tako je i Željko Maletić trebao znati i tempirati pravo vrijeme kad će s rukometnim klubom Bjelovar napraviti pravu stvar i kad će bjelovarski rukometaši ponovo imati jaku domaću momčad na koju svi u Premijer ligi gledaju s velikim respektom i poštovanjem. Međutim, gdje bi bio kraj Maletiću i bjelovarskom rukometnom klubu da im je danas ova pamet, ali i onaj novac koji su prije nekoliko godine onako olako bacali pred noge razno raznim igračima, za svoje neobuzdane želje za izlaskom u Europu i histeričnom željom za otpis domaćih rukometnih nada, ali i za prohtjeve onog napuhanog nadri trenera iz Zagreba kojeg više nitko ne želi u svom klubu i koji je najbolje taktičke zamke smišljao pred Zidom plača po lokalnim kladionicama. Da im je danas ona logistika i ova slabašna Premijer liga domaća bi momčad s Grgićem, Janđelom, Tandarom, Vidakovićem, Ivanom Horvatom, braćom Gašparović, Šimunovićem, Fialom, i sa sjajnim Kontrecom i profesorom Gotalom, ali i uz naučnike Ezgetu, Grkinića, Javora, Valinčića i Jurišića, sigurno bila vodeća na ljestvici i već bi razmišljala o razigravanju za prvaka sa Zagrebom i Nexeom.
Pokretač bjelovarskog rukometnog proljeća bio je Dalibor Sokač. Istina, silom prilika i bez ikakvog prava na biranje morao je preuzeti ono što je ostalo od momčadi koja se razbježala čim je nanjušila besparicu. Međutim, Sokač je imao dovoljno hrabrosti, mudrosti i znanja da od domaćih igrača, od kojih se klupski savjetnik i direktor autobusa zgrozio već na samu spomen, napravi rukometnu momčad koja je odigrala sjajnu jesen, ali i koja je protiv vodeće Dubrave i Karlovca odigrala prave rukometne poslastice kakve već dugo nismo imali prilike vidjeti u Bjelovaru.
Kad se podmire dugovi prema poreznoj upravi, ali i prema dobavljačima i igračima iz dana „ponosa i slave“, današnjim rukometašima ostaju mrvice s kojima moraju biti zadovoljni jer nitko u ovoj komediji od države i u onome što ministar Željko Jovanović zove sportom nema novaca da ih angažira. To u rukometnom klubu jako dobro znaju i za sada, na radost svih bjelovarskih rukometnih zanesenjaka i navijača, vrlo vješto barataju tom činjenicom.