GORAN TRAJKOVSKI Trener vratarki ženske nacionalne vrste

„U budućnosti se vidim kao nasljednik legendarnog Vlade Turkovića, ali sad o tome nije vrijeme razgovarati ni razmišljati“

Nije baš nikakva novost kako su naši sportaši priznatiji i cjenjeniji u drugim sredinama i gradovima nego u Bjelovaru. No, ta epidemija traje već jedno duže vrijeme i nije zahvatila samo naše krajeve, ona je postala redovna pojava u Hrvatskom sportu. Jedan iz tog biranog društva je i Goran Trajkovski, bivši rukometni vratar, a danas istaknuti rukometni trener vratara, koji je trenerski zanat ispekao u RK Bjelovaru gdje je imao prilike učiti od najboljeg. Naime, mnogi u Bjelovaru ne znaju da Goran Trajkovski već duže vrijeme radi pri Hrvatskom rukometnom savezu, trenutno kao trener vratarki ženske nacionalne vrste, a u isto vrijeme u bjelovarskom rukometnom klubu o njemu uopće ne razmišljaju i smatraju da ne trebaju njegove usluge.
- Još na prijedlog bivšeg predsjednika Željka Nimša počeo sam se baviti trenerskim pozivom i pošto sam bio vratar on mi je predložio da budem trener vratara. Nakon što sam završio sve te tečajeve i upisao višu trenersku, kao mladi stručnjak predložen sam HRS-u i počeo ići po kampovima i raditi s mladim vratarima – govori Trajkovski koji je već 2008. godine dobio poziv od Vladimira Canjuge, tadašnjeg izbornika Hr. Juniorske reprezentacije koja se pripremala za svjetsko prvenstvo u Tunisu. To je ustvari bio test koji je Trajkovski uspješno apsolvirao i od tada uspješno surađuje s HRS-om i izbornikom Canjugom koji ga je pozvao i na europsko prvenstvo u Slovačkoj gdje se juniorska momčad nije baš proslavila, ali su zato vratari bili sjajni.
- Da, vratari su u Slovačkoj sjajno branili i to je ustvari odlučilo da me Vladimir Canjuga pozove za trenera vratarki u žensku nacionalnu vrstu kojoj je on postao izbornikom. Normalno, i za to je uslijedila neka vrsta provjere, tako da sam s ženskom reprezentacijom odradio pripremni dio na Croatia cupu i Panon cup u Mađarskoj, gdje su naše vratarke bile bolji dio ekipe.

U PREGOVORIMA S PODRAVKOM

U stvari, izbornik Canjuga i Goran Trajkovski zajedno su i u isto vrijeme počeli raditi u ženskom rukometu i obojci je to bio veliki izazov, jer do tada su isključivo bili vezani za muški rukomet. Naime, cilj HRS-a je bio da se u ženski rukomet uvedu neki elementi iz muškog rukometa i da se bitno podigne razina kvalitete.
- Mislim da smo na dobrom putu. Na europskom prvenstvu u Danskoj ostvarili smo deveto mjesto i s tim smo u potpunosti ispunili traženo, jer plan je bio plasman među prvih deset. No, na zadnjem svjetskom prvenstvu koje je održano u Brazilu osvojili smo sedmo mjesto što nam je donijelo veliki uspjeh i kvalifikacije za Olimpijske igre – ponosno je rekao Trajkovski i dodao kako je to prvi puta od Hrvatske samostalnosti da ženska rukometna reprezentacija igra kvalifikacije za Olimpijadu.
Osim s Canjuginom ženskom reprezentacijom Goran Trajkovski je trenirao i s muškom kadetskom reprezentacijom s kojima sada radi izbornik Slavko Goluža i njegov asistent Željko Babić, ali i razmišlja i o budućnosti.
- U pregovorima sam s Podravkom, ali on su ispali iz Lige prvakinja i trenutno im ne treba trener vratarki. Ma, zbog obaveza u reprezentaciji nemam baš previše slobodnog vremena, ali vidim se i kao nasljednik Vlade Turkovića, no, o tome sad nije vrijeme razgovarati ni razmišljati. Turki je bjelovarska rukometna ikona i najvažniji čovjek u mom trenerskom životu. Sve što znam o tom pozivu naučio sam od njega. Bio mi je trener desetak godina i on me je preporučio HRS-u dok je još radio s nacionalnim selekcijama. Godinama proizvodi bjelovarske rukometne golmane i na njegov rad nitko ne može imati baš ni jednu primjedbu.
Trajkovski je prijatelj gotovo sa svim trenerima u RK Bjelovaru i podržava Sokačevo imenovanje za trenera prve momčadi. No, on je veliki prijatelj i s Hrvojem Cikojom, trenerom Ivanske, kojem uskače u pomoć i odradi po koji trening s njegovim vratarima i spreman je pomoći svima koji misle da im je potrebno njegovo znanje. Možda novi vjetar koje je zapuhao hodnicima gradskog rukometnog kluba u neko skorije vrijeme dovuče i njega pod krov bjelovarske Arene. Međutim, u cijeloj toj priči previše je "možda" i previše je "ako", ali previše je i loših klupskih savjetnika koji su uspjeli razmontirati
bjelovarski rukomet.

Damir Župan