Objavljeno na dan 18. 12. 2011.

Kako bi se kod djece razvilo logičko mišljenje i vizualna percepcija, kako bi im se poboljšala koncentracija, da bi naučili osnovne boje, razvili strategiju, maštu, kreativnost, djeci se daju didaktičke igračke. Više nije baš nikakva novost kako bi i čelni ljudi RK Bjelovara trebali posegnuti za didaktičkim igračkama koje bi ih potaknule na neke logičke zaključke i pored kojih bi brže shvatili svoje pogreške.
Prije nego bi ispravno mogli donijeti sud o nečijoj kvaliteti i vrijednosti, što pojedinci uporno ne shvaćaju, moramo znati što želimo. Potpuno se slažem sa svima koji misle da je Boško Balaban sjajan nogometaš i da se u HNL-u igra odličan nogomet. Do tog zaključka će doći svatko tko komparira Boška i Stevu iz Male Mučne. Balaban je neusporedivo kvalitetniji nogometaš od lokalca Steve, taktički je i tehnički potkovaniji i ima neusporedivo polju sportsku inteligenciju. No, ako našeg centarfora usporedimo s Dražanom Jerkovićem, Skoblarom, Davorom Šukerom, Bokšićem, pa i Olićem, vidjet ćemo da Boško nema pojma o nogometu i da mu ni inteligencija nije jača strane. Isto je i s nogometom u HNL-u. U odnosu na Albansku ligu HNL je Primera a la carte, no, uvidom u Njemački, Španjolski, Engleski, ali na žalost i Mađarski nogomet, HNL je školsko natjecanje od kojeg će i prvenstvo Remetinca uskoro biti jače. Isto je i s rukometom. Premijer liga neusporedivo je bolja od prvenstva Grenlanda, rukometaši koji igraju u našoj ligi znatno su bolji od Eskima, a i naši klubovi su kvalitetniji od onih iz Sibira. Međutim, usporedimo li ligu, klubove i rukometaše s bilo kime i bilo čime, vidjet će se kako ono što oni rade i igraju nema veze s ničime. Oni koji koriste didaktičke igračke to znaju i svjesni su činjenice kako je RK Bjelovar dotakao dno, kako ne valja ono što rade, kako nema rezultata, igre, zadovoljstva, kako nema budućnosti, domaćih igrač i da nema svjetla na kraju tog tunela. Najavljivalo se prvo mjesto, a na polusezoni smo dobili klimavu i nesigurnu osmu poziciju. Najavljivala se liga za prvaka, a imamo sreće što je Pula odustala, što je Čakovac smiješan i što Varteks nema novaca, jer bi u protivnom ispali iz lige. Ostali smo bez trenera, bez struke, rastjerali smo 15 domaćih igrača i na njihovo mjesto, kao rješenje problema, doveli smo sedam visoko kvalificiranih stranih rukometaša. Dobro, samo ne znam u odnosu na koga su oni to visoko kvalificirani? U usporedbi s igračima Splita, Siscie, Poreča, Karlovca, a sada i Dubrave su smiješni. No, bolji su od onih iz Trnovca, ali od njih su bolji i dečki iz Nedelišća. Međutim, uvjeren sam da RK Bjelovar s domaćim igračima, onima s mamine košte i s tatinog novčanika, u ovoj lakrdiji od rukometne lige ne bi bili lošije plasirani od sadašnjeg osmog mjesta, jer niže od toga jednostavno je nemoguće biti. Uvjeren sam, a primam i okladu bilo koje vrste, da bi Raban, stari Obran, stari Hrvoje Horvat, stari Vidaković, Albin Vidović s jednom nogom, s Jandrom na klupi i pojačani za dio otjeranih igrača pobijedili Pulu, Čakovec i Varteks, jer te su klubove naši Kesizupci jedino i pobijedili. Za sve ostalo ni didaktičke igračke ne pomažu.
Damir Župan