Nije trebalo dugo, tek nekih sedam dana od upozorenja kako će se uskoro početi tražiti krivac za loše rezultate rukometaša Bjelovara i da će uskoro krenuti poznata dječja opravdanja: „Nisam ja, on je“. Ovaj zadnji njihov poraz, četvrti iz devet pokušaja, odškrinuo je mala vrata iza kojih su čelnu ljudi bjelovarskog rukometa pospremili nagomilane probleme. Nakon poraza u Buzetu rukometaši Bjelovara nisu, navodno, dovoljno dobro pripremljeni i njihova fizička sprema ne zadovoljava traženom, a to je sami vrh Premijer lige. Prema tome ispada kako je za loše rezultate kriv Tomislav Kristićević, profesor za fizičku pripremu sportaša i jedan od najcjenjenijih stručnjaka u Hrvatskoj u toj branši, jer on je vodio bazične pripreme i odredio tonus mišićima naših rukometaš (kako to oni stručno kažu). Ma, kakve su to gluposti!!! Na kraju će i domar Mario Rajković biti kriv što rasvjeta u dvorani nema dovoljno luksa, pa Vidaković ne može dobro vidjeti neke situacije i igrače koji mu sjede na klupi. No, mogao bi, a zbilja bi mogao, za puno toga biti kriv i direktor autobusa. Na primjer zato što Željko Vidaković nema dovoljno igrača za rotaciju, a rotacija je usko povezana s prijevozom, što govori kako autobus nije dovoljno dobar i eto – našli smo krivca. Međutim, navodno je kriva i Račanova vlada. Zašto? E, zato što je predizborno vrijeme i Račanova vlada je uvijek za sve kriva u ovoj državi. Vjerujem kako je pravim navijačima sad puno lakše kad smo locirali krivce za loše rezultate, a to su Krističević, Mario Rajković, pokojni Račan i direktor autobusa. Sram ih može biti.
Ali, mali Ivica, onaj koji nama pojma o rukometu, zapitao se da li su Poreč, Spačva, Split ili Buzet bolje pripremljeni od naših rukometaša i kako to u stvari izgleda fizički spreman rukometaš? Ja ga zamišljam s rukom Tajsona, brzinom Usaina Bolta, plućima Kristijana Curavića, odrazom Boba Bimona i normalno, izdržljivošću Branka Zorka. Tako izgleda idealno pripremljen rukometaš i takvi su svi u klubovima od kojih su Kesizupci izgubili. E, ali takvi smo bili i mi, ali samo protiv Siska i nakon toga nas je netko probušio. Vjerujte, naći ćemo tko je to učinio. On je kriv, nismo mi.
U isto vrijeme, dok je Grgić spašavao, a Igor Gašparović postizao pogotke u Buzetu i dok su njih dvoje ostalim bjelovarskim rukometašima držali glavu iznad vode, u to vrijeme je Ivanska i Ivanom Tarasom i Lukom Tandarom razvaljivala Borovo, koje je sigurno puno kvalitetnije od smiješnih Premijer ligaša Varteksa, Međimurja, Arene i Gorice. Ako se samo malo bolje povuče paralela između te dvije utakmice, vidjet će se kako problem bjelovarskih rukometaša ne leži u fizičkoj spremi, nego leži u Ivanskoj za koju igra nekoliko igrača koji sasvim sigurno zaslužuju mjesto pod krovom bjelovarske rukometne Arene. Jednostavno, s više kvalitetnih igrača bolja je rotacija i odjednom nema problema s fizičkom spremom, a ni s autobusom, rasvjetom, ni s pokojnim Račanom. Međutim, očito je kako to netko ne želi i kako je bolje upirati prstom u nekoga i okolo tražiti krivce za svoje propuste.