ODBOJKA Novi stari predsjednik odbojkaškog kluba Stanko Štimac želi vratiti navijače na tribine

Kada se prije točno 15 godina na bjelovarskoj sportskoj sceni pojavila odbojka u liku prvih osnivača i promicatelja Stanka Štimca i prof. Zdenka Kune uz entuzijazam i lepeza domaćih igračica ali i onih sa strane, uslijedio je čudesan uzlet koji je doveo bjelovarsku odbojku čak na prag elitnog odbojkaškog razreda. No, malo tko je slutio da će se visoki uzlet postupno pretvoriti u strmoglavi pad. Dijelom zbog isključivost ionih koji su je vodili, ali i zbog  neshvatljivog zanemarivanja i zaobilaženja tog sporta od strane gradskih otaca pa čak i u vrijeme kada je predsjednica kluba bila Đurđa Adlešić, odbojka se vratila na na početak, odnosno na niske grane i organizacijsku prosječnost. Šteta, jer upravo je odbojka pokazala kako su u Bjelovaru ovako atraktivan sport može brzo infiltrirati u navijačke skupine. Kada se prije godinu dana dotaklo dno, a niže se nije moglo, dobrohotno se na sceni pojavio upravo onaj koji je 1996. godine i pokrenuo bjelovarsku odbojku. Stanko Štimac kao novi predsjednik  stavio si je u zadatak revitalizaciju njemu omiljenog sporta i povratka ne prema nekim visokim dometima, već kao stabilan klub pronaći svoje mjesto u velikoj obitelji bjelovarskih sportova. Pitali smo ga što se događalo u klubu u posljednjih godinu dana i kakvi su pogledi prema naprijed:
    "Eto, prošla je godina dana kako sam kao predsjednik preuzeo ŽOK Bjelovar a kojeg sam zateao u vrlo delikatnom stanju. Financijski dotoci su se bitno smanjili, igrački kadar je bio sve tanji a da ne govorimo o stručnom kadru, točnije rečeno klub je ostao samo na jednoj trenerici i to Nikolini Pranjić. Naravno da nije bilo dobro za jedan klub da ima tako skromnu igračku i stručnu strukturu. Počeli smo praktički od nule, a moje vizije su bile da u klubu igra što više domaćih djevojaka i da se natječemo u onim razinama natjecanja na kojima možemo ostvariti kakav takav uspjeh. To je jedno, a drugo je da se možemo pokriti sa financijama koje su nam dostupne. Tako smo i krenuli prije godinu dana u novu sezonu igrajući II. odbojkašku ligu- Centar iako nisam bio previše zadovoljan nekim igračicama koje su obveze u klubu, pa i prema natjecanjima, dosta olako shvatile i nisu redovito trenirale a što se može pripisati i pomanjkanju komunikacije na relaciji trenerica- igračice. Tu je zapravo uzmanjkalo pedagoškog načina rada. Također, sasvim smo se oslonili na igre naših studentica što mislim da nije bilo dobro jer su one u Zagrebu i ne mogu biti na redovitim treninzima i prema tome ne mogu biti nositelji igre. Smatram da nositelji igre trebaju biti djevojke iz naših srednjih škola i djevojke iz naše Škole odbojke koja je ponovno sve brojnija i veliki zalog za budućnost bjelovarske odbojke. Na tom planu radili smo i minule sezone, uključivali se na poneka turnirska natjecanja sa mlađom ekipom i stjecali  važno iskustvo. Da bi po tom pitanju bili još uspješniji, na stručno odbojkaško usavršavanje uputili smo Tomislava Vasića koji će se kao trener prve ekipe sasvim posvetiti trenerskom pozivu te Josipu Bošnjak, stalnu igračicu prve ekipe koja će sa Nikolinom Pranjić posvetiti pažnju drugoj ekipi i Školi odbojke. Tako ćemo u novu sezonu krenuti sa tri trenera a naša Prva ekipa nastupati će i nadalje u II. A odbojkaškoj ligi- Centar a druga ekipa u II. B odbojkaškoj ligi- Centar. Dakako, nećemo robovati rezultatu već postupno stabilizirati klub ne samo u igračkom već i u organizacijskom segmentu. Kada sam spomenuo da će trener prve ekipe biti Tomislav Vasić, mislio sam pritom  na važnu činjenicu da ekipa mora imati čvrstu ruku i sustav u kojem će se kroz rad, red i disciplinu znati tko što treba napraviti. Zato se sve one koje se misle dolaziti rekreirati i dolaziti povremeno na trening, mogu pakirati kući. Ukratko, osnovni cilj nam je da u  vremenu koje je pred nama opet postanemo pravi klub koji će u gledalište privući sve veći broj navijača.« (Sttar)