Prije vremenske prognoze i rasporeda današnjeg programa poslušajte vijesti iz sporta: - Brončani olimpijac Jakov Fak dugo je vagao ponuđene opcije, ali se na koncu između odlaska pod slovensku zastavu i ostanka u hrvatskoj reprezentaciji odlučio za ostanak u domovini i svom Mrkoplju. Nakon Olimpijskih igara u Vancouveru dobio je i službenu ponudu Slovenije o prelasku pod zastavu Dežele, ali nakon pet mjeseci vaganja Mrkopljanin se odlučio ostati vjeran hrvatskoj šahovnici“. To je 19. srpnja bila udarna vijest u svim sportskim medijima koja je već 29. srpnja glasila ovako: „Hrvatski olimpijac Jakov Fak ubuduće će ipak nastupati pod slovenskom zastavom. Premda je nedavno izgledalo da će naš biatlonac ostati u Hrvatskoj, vrlo je izgledno da će ipak u svojim daljnjim nastupima braniti boje susjedne nam Slovenije“ - priopćenjem se oglasio Hrvatski olimpijski odbor, a tu informaciju potvrdio je predsjednik Zlatko Mateša, istaknuvši da su on i članovi HOO-a poduzeli sve što je u granicama njihove moći kako bi Fak ipak ostao pod hrvatskom trobojnicom. Poznavajući Matešu i njegove granice moći vjerojatno da je Fakeru ponuđena godišnja ski karta za Sljeme, besplatan prijelaz preko Krčkog mosta, ENC kartica za autoput, tri obroka u studenskoj menzi, nove skije i vjerojatno diploma Ekonomskog fakulteta. Ne znam što su mu to Slovenci ponudili i što je to bolje od Matešine ponude i Hrvatske zastave. Ja bi mu osobno ponudio još i manje, jer što će mu besplatan prijelaz preko Krčkog mosta i Jadransko more kad ne zna plivati, a u srcu mu je i onako uz Kekeca i Mojcu, jodlanje i Bohinjsko jezero. Nemamo novaca da naše sportaše pošaljemo na europska natjecanja, a sad bi trebali i slovenskom bijatloncu podmazivati skije. Fak of Fak i srečno ti bilo.
Na dan kada slavimo Dan pobjede i Oluju baš nam treba da razbijamo glavu s nekim Jodlerom koji je brže od većine naših sugrađana okrenuo kaput i za šaku dolara prešao na Polku, pa s Triglava u kožnim hozama i s zelenim perom za šeširom pjeva Slovensku himnu koju iz svega srca voli. Međutim, nakon rata sport je Hrvatima ostao jedina tema oko koje se u potpunosti slažu i jedina stvar za koju zajednički dišu, ali ipak samo kad je na nacionalnoj razini. Hrvatski sport preslika je cijelog hrvatskog društva u kojem je sve prepuno podobnih, a malo sposobnih ljudi i onih koji su prepoznali sport kao mjesto gdje će se prvenstveno pobrinuti za sebe, a tek onda za klub, igrače i rezultate. Mnogi sebe smatraju nedodirljivim, pa bahato obećavaju ono što nikad neće ispuniti, a nakon toga nikome za ništa ne odgovaraju. Takvo je naše društvo, a takav je i naš sport. Možda je sad prigoda da na Dan pobjede i 15 godina nakon Oluje vidimo u kakvom su stanju dva najveća bjelovarska kluba.
Prije godinu dana rukometaši su po Delnicama i Gorskom Kotaru skupljali snagu za prvenstvo, a od kluba se očekivalo da će s desecima kupljenih igrača vrati vjeru u bjelovarski rukomet i izboriti europski iskorak. Nije se pitalo i stvaralo probleme oko svih Granaterovih želja, pa ni ptičje mlijeko nije bilo problem. Dovodili su se igrači kao nekad gastarbajteri u Njemačkoj, dogovarali se suci za domaće utakmice, tražila se zaštita od Gopca i Zagreba, ali ništa nije pomoglo i sve je ipak propalo, a nitko za to nije odgovarao i nitko nije nikome podnio nikakav račun. Granater je odigrao kladionicu, gastarbajteri se razbježali, a domaći igrači su ostali krivi za sve propuste i loše rezultate. Danas je klupska blagajna prazna, trener je domaći, a hrpa golobradih mladića trči po Kukavici jer se više nema novaca za Gorskokotarski kisik. Uprava očajnički traži pojačanja, ali još se nitko u Hrvatskoj nije odlučio doći u klub koji svoje igrače optužuje za klađenje, nezalaganje, pijančevanje i koji svojim igračima pripisuje klupski neuspjeh.
Dosta se prašine diglo oko izbora novog predsjednika NK Bjelovara i mnogi su nakon izbora Borislava Kozića bjelovarskim nogometašima proricali najcrnje dane u povijesti. Međutim, ako je suditi prema prvim potezima, NK Bjelovar bi mogao imati uspješnu sezonu, a Kozić bi mogao svima koji nisu u njega vjerovali začepiti usta. Usprkos smanjenju novčanih naknada i turbulentnim događanjima pri izboru novog predsjednika, Kozić je u vrlo kratkom periodu uspio riješiti puno bitnih stvari, koje dosadašnji predsjednici nisu ni pokušavali rješavati. Uspio je zadržati kompletnu momčad na okupu što se može smatrati ogromnim uspjehom, riješio je goruće pitanje nogometne škole, odvažio se postaviti novog tajnika, napravio je kompletnu rokadu trenera, a sad je na redu i direktor autobusa i održavanje stadiona. Sve je to u redu, ali ipak treba pričekati s donošenjem suda, jer prvi mačići se i onako bacaju u vodu.
Naime, grad Bjelovar ne može jedini biti financijer rukometa i nogometa, ali zato mora financirati baznu infrastrukturu i mora omogućiti svakom klincu da se bavi sportom i omogući mu sve uvjete da jednog dana postane vrhunski sportaš, ali ne i kao Jakov Fak kojem je sve Hrvatsko i sve ponuđeno bilo nedovoljno.