Interesantno je kako mi Bjelovarčani, koji za sebe volimo reći da smo jedina urbana sredina u ovom dijelu Hrvatske, koji preziremo nacionaliste i šoviniste, koji mrzimo okrutnost, bezosjećajnost i iživljavanja svih vrsta, mi koji bi učinili sve za bolje sutra svojoj djeci, mi koji se hvalimo našom Gimnazijom, Muzejom, kvartovima, rukometom, mi iznad svega volimo biti destruktivni, indolentni ili bolje rečeno nezainteresirani. Mlada hrvatska znanstvenica Dijana Dominis, koja radi u Astrofizičkom institutu u Potsdamu i koja je članica tima koji je prije nekoliko godina u zviježđu Strijelca otkrio najmanji i Zemlji najsličniji planet izvan Sunčeva sistema, nama baš ništa ne govori. Isto tako ništa nam ne govori i ne zanima nas Ana Bedalov s Astrofizičkog instituta u Jeni, koja je nedavno sa suradnicima objavila prvu izravnu sliku nekog ekstrasolarnog planeta. Danica Ramljak, izazvala je malu senzaciju objavivši na sveučilištu Georgetown svoje otkriće da polifenol iz čokolade zaustavlja rast tumorskih stanica kod raka dojke. Njihova imena nama ne znače baš ništa. A zašto i bi? Nisu bile u Big Brotheru, na Farmi, nisu se razvele od nekog nogometaša ili Dikana, nisu snimile CD kod Huljića i ne pokazuju gaćice na partyijima. Osim što su otkrile neke planete ili lijek za rak dojke, što su one to napravile da bi mi morali znati za njih? Naravno, sve mi znamo o Tanji Tušek, Renati Sopek, Lani Banely, Lani Pavić i ostalima Dajmi Lanama. Mi u Bjelovaru volimo što nas ništa ne zanima i sretni smo što ne činimo ništa kako bi nas nešto zanimalo, a ne znajući pri tome da je i ne činjenje grijeh.
        Do zapanjujućeg saznanja došlo se nakon što su trojica slijepaca nakon pipanja kazali kako izgleda slon. Prvi je primio surlu i rekao kako je slon tanka, dugačka  i vrlo elastična životinja, drugi se primio nogu i kazao kako je slon krut, zdepast i težak, a treći je primio za kljovu i iznenađen rekao da takvu tvrdu, tanku i šiljastu životinju još nije imao u rukama. U cijeloj prići sva su trojica bila u pravu, međutim, oni su slijepci i imaju pravo da svijet gledaju na svoj način, ali žalosno je što mi zdravim očima gledamo poput slijepaca na naše probleme i ne želimo ništa učiniti kako bi bilo što promijenili, ponovo ne znajući da je i ne činjenje grijeh.
        Nakon svega što smo u bjelovarskom sportu ove godine svašta doživjeli, nakon neuspjeha rukometaša, koje se bezrazložno oklevetalo za klađenje, nezalaganje, za namjerno puštanje utakmica, nakon što je propala još jedna skupa sezona, mi poput slijepaca govorimo kako je bjelovarski rukomet na dobrom putu i kako smo nakon dugog niza godina ponovo na tragu da stvorimo kvalitetnu bjelovarsku momčad, a da pri tomu gradska vlast ne čini baš ništa kako bi odgovornim ljudima otvorila oči, ne znajući da je i ne činjenje grijeh.
        Uvjeren sam da bi zapanjujući bio nalaz slijepaca koji bi prepipavali NK Bjelovar. Prepipavanjem prve momčadi saznali bi kako je to skladna momčad, sastavljena od finih mladih ljudi koji ne izazivaju tuče po gradu poput kolega rukometaša, koji žive zdrav i obiteljski život, rade i studiraju, kulturno su odgojeni i uvijek pozdravljaju starije. Uprava je sastavljena od dobrih poznavaoca stanja u društveno političkom životu, kvalitetnih i dragih ljudi, politički neukaljanih i poslovno dosta uspješnih. Struka vodi računa o redovitom dolasku na treninge, o održavanju reda u svlačionici, putovanju na gostujuće utakmice i šparanju na troškovima, a predsjednikova najveća briga je kako 30-ak tisuća gradskih kuna raspodijeliti tako da svi budu zadovoljni. Ako se tomu pribroji Preduzeće za autobus i održavanje velebnih sportskih objekata koje im je grad Bjelovar od srca darovao da im služi i pomaže, NK Bjelovar je sjajna družina koja može biti na ponos i diku našem gradu. Ali halo, a gdje je tu nogomet, gdje su tu vuvuzele, jabulani, oko sokolovo, gdje su tu golovi, gdje je strast, publika, navijanje, nema tu sudačkih pogrešaka, promašenih prilika, nema popijenog piva zbog poraza i promuklog grla zbog pobjede. Nema tu ni volje ni želje da se nešto promijeni, a gradska vlast poput slijepaca gleda na događanja u NK Bjelovaru, koja su kulminirala izborom novog predsjednika za kojeg nema čovjeka u Bjelovaru koji misli da on može bilo što dobrog u nogometu napraviti.
        Međutim, svi smo krivi i nitko nije učinio baš ništa kako bi nogomet u Bjelovaru dobio onu staru prepoznatljivost i nije korektno kriviti samo jednog za loše stanje u bjelovarskom nogometu. Naša indolencija dala je odgovor na pitanja: Tko želi biti novi predsjednik? Nitko. Tko želi pomoći NK Bjelovaru? Nitko. Tko želi dati novce? Nitko. Tko želi dati svoje slobodno vrijeme? Nitko. Volimo samo zafrkavati i provocirati, a zaboravljamo da je i nečinjene grijeh.