Kako bi s vremena na vrijeme, najviše po potrebi, dokazali koliko smo u stvari jednaki, koliko smo povijesno isti, kako bi razbili svaku predrasudu o nama i našima, kako bi učvrstili vjeru u jedinstvenost i neponovljivost naših etničkih identiteta, izvlačili smo argumente u krsnim listovima, izvodima matičnih knjiga kojima smo dokazivali da smo „čisti“. Čisti po oba roditelja, unazad nekoliko koljena, čisti dokle seže pamćenje, vjekovima. Spremni smo se zaklinjati u Baščanske ploče, Papinske bule, hraniti se mitovima i legendama Južnih Slavena, na sve smo mi Balkanci spremni samo da bi ostvarili svoje interese. Spremni smo i lagati, obmanjivati, uvjeravati brata kako mu samo ja želim najbolje. Međutim, nema u našoj DNK spirali Bašćanske ploče, Papinske bule, nema čistog Hrvata, Južnog Slavena, nema ništa čistog. Tko god da je prošao ovim krajem spavao je s kim je stigao, svatko s svakim, svi s svima, Iliri, Slaveni, Kelti, Feničani, Mlečani, Turci, svi su nam se o rod i korijen okrznuli i od svih smo po nešto naslijedili. Zato, nemojmo govoriti o istini, želji za dobrobit svima, pomaganju i brizi za širu društvenu zajednicu, kad jedino na što smo odmah spremi je – prijevara.
        Nama je prijevara način života, statusni simbol, mi se divimo i najviše vjerujemo ljudima koji nas varaju. Spremni smo podržavati prevarante i uvjeravati druge u ispravnost njihovog rada, sve kako bi im bili što bliže i kao bi se i mi barem malo okoristili. Naučili smo mi na prevare, jedna o svježijih je i pandemija Svinjske gripe. Nakon što su nam vodeći ljudi Svjetske zdravstvene organizacije stvorili paniku i namamili nas na kupnju Tamiflua, priznali su da smo svi bili prevareni i namamljeni na masovnu kupnju cjepiva. Dizanju buke i panike pomogao je i naš ministar zdravstva koji je napravio dobar show s svojim cijepljenjem i tko zna kakvo je on cjepivo primio. Hrvate je prevario i doktor Ivo Sanader, a prevario je on i seljake s kojim je i sporazum potpisao i svejedno ih je prevario. Kažu da nas je i Polančec prevario, i Kalmeta da nas je navukao, a zašto da vjerujem da nas neće i Kosorica prevariti. Svi nas varaju i već od sutra obećavaju poboljšanje, a iza kulisa bacaju grah i bulje u staklenu kuglu ne bi li vidjeli obećano svijetlo na kraju tunela.
        Nije ni Bjelovar imun na prijevara. Obećavane su nam bolnice, željezničke pruge, tvornice, zaposlenja, auto ceste, a sad nam obećavaju i novi stadion. Prevarili su nas i rukometaši, kojima su sada svašta prišili kako bi sakrili svoje prevare. Potrošili su proračunske novce i to hoće ponovo napraviti. Varaju nas i naši nogometaši koji veličaju šesto mjesto u trećoj ligi, koji veličaju etiku Thierya Henriya i Maradoninu Božju ruku, koji veličaju svoje interese čak i po cijenu ljubavi prema klubu. Međutim, pravi sportaši ne varaju suce i svoje navijače, a pravi nogometaši će učiniti sve kako bi klubu sutra bilo bolje, ili će nas biti ili nas neće biti.
        Kažu da je prijevara i izbor novog predsjednika NK Bjelovara, međutim, iz dobro provjerenih izvora bliskim žiteljima podno drvenih tribina Gradskog stadiona saznajemo da je NK Bjelovar do novog predsjednika došao zahvaljujući provjerenom scenariju Letećeg cirkusa Montya Pythona. Naime, za izborni krug odabrano je tri kandidata koji su pred komisijom morali odgovoriti na stručna pitanja iz poznavanje nogometne igre. Na prvom klasifikacijskom pitanju: „Koliko djetelina za nogometno igralište ima listova“ pao je predstavnik igrača koji se u svojoj kandidaturi zalagao za visoka primanja nogometaša, koja bi sukladno primanjima dala i visoke rezultate. Sasvim razumljivo. Drugo pitanje: „Zašto se baš nogom igra nogomet“ bilo je kobno za predstavnika gradske uprave, kojima još nije jasno zašto se uopće nogomet igra i čemu sve to. Na trećem pitanju pao je pulen Škole nogometa, u kojeg je ekipa s roštilja uložila sve do zadnjeg ćevapa, do zadnje vratine, koji nije uspio u roku od jednog sata po abecedi poredati pojmove: „Autogol, faul, penal i zaleđe“. Doista teško pitanje, na kojem bi i kandidati za predsjednika Vlaznimija imali veliku glavobolju. Pošto su ostali bez kandidata i bez novog predsjednika, u klubu su odlučili da ovo više nema smisla i da je najbolje podijeliti imovinu između sebe. Nogometaši su dobili ispisnice, treneri otkaze, navijači cipelu u guzicu, a Nogometna škola pravo na stadion i igralište u privatno vlasništvo. Bezizlaznu situaciju spasio je Boro Kozić, bivši fizioterapeut Laste iz Gudovca, koji se s izleta po Barceloni javio brzojavnom porukom: „Halo glavni, ja ću biti novi predsjednik. stop. Camp Nuo Camp je sjajan. stop. Idemo odmah u Ligu prvaka. stop. Stopirajte sve. stop.