Zanimljiv je bio običaji livanjskih Roma, zapravo jedne velike romske obitelji koja je zajedno spavala u jednoj velikoj sobi, gdje su braća pred odlazak na počinak i prije nego bi se ugasila jedina sijalica u sobi, svojoj staroj majci Finki vezivali oko vrata kravlje limeno zvono. Prepričavajući mi tu priču, dobar poznavatelj te Romske obitelji na tom bi mjestu zastao i zapalio cigaretu, ostavljajući prostor za pitanje zašto su, zaboga, majci vezali kravlje zvono oko vrata, a onda bi smireno otpuhujući dim i objasnio: „Kad bi se navečer ugasilo svijetlo, u mraku sobe skakao je tko je na koga stigao i nije se pitalo tko je čija žena, snaha, a tek kad bi se začulo zvono, to je bio znak – ne diraj, to je majka Finka“. E, upravo taj događaj asocirao me na nemila i nesvakidašnja događanja u bjelovarskom sportu koja su se desila prije nekoliko dana.
        Svi pošteni Bjelovarčani, a uvjeren sam da ih još ima, trebali bi imati kravlje zvono oko vrata, jer kako se kod nas u sportu skače i praši tko koga stigne i ne biraju se sredstva i motivi, tako postoji velika mogućnost da pošteni građani postanu kolateralne žrtve sportske epidemije. Događanja oko neuspjelog izbora novog predsjednika NK Bjelovara uzburkala je javnost tako da su sad i oni koji nisu direktno zainteresirani, koji nisu ni blizu Gradskom stadionu i koji su do sada događanja oko NK Bjelovara promatrali s zanimanjem isto kao i za referendum u Kazahstanu, postali su radoznali i s nevjericom gledaju prema Gradskoj upravi od koje očekuju da napokon izvede klub iz blata i privatnih interesa. Svi su svjesni da se davno izgubila ljubav prema klupskim bojama i da je danas sport posao od kojeg se traži dobit. Međutim, tražiti dobit preko kluba na način da mu se uzme, otme dio tijela, da se useli pa zavlada i to sve pod parolom za bolje sutra NK Bjelovara, toliko je prozaično da je već postalo i smiješno. Pojedinci su to isto pokušali napraviti u Ždralovima pa nisu uspjeli, a sad su željeli iskoristiti situaciju s izborom novog predsjednika NK Bjelovara, za kojeg su smatrali da nije dorastao situaciji i da ih neće prokužiti, pa u pokušali privatizirati nogometnu školu. Ma, čovjek bi prešao i preko toga, ali najviše boli činjenica kako pojedinci smatraju da su svi oko njih glupi, kreteni, ludi, nekvalitetni, kako svoju priču mogu prodati komu žele. I jesu, jednom su prodali, ali na sreću drugom i ostalima nisu. Možda bi gradonačelnik Korušec trebao odustati od gradnje novog stadiona, jer prva lopata nije ni zakopana, a rat za startne pozicije, prostor, upravljanje, izgradnju i sve pripadajuće privilegije već su počele. Možda je problem što slijepo vjeruje pojedincima koji žele iskoristiti njegovu dobrotu i sportsku naivnost, jer nisam čuo da je ikada za mišljenje vezano za nogomet pitao nekog od dokazanih bjelovarskih nogometaša, a ima ih puno. Nogomet nam smrdi, propada, čami u trećoj ligi, a izvještaji o radu nikad nisu bili bolji. Isto tako je i s nogometnom školom koja prema izvještajima već godinama postiže sjajne rezultate i kvalitetno radi, dok NK Bjelovar nema ni drugoligaških igrača. Uostalom, ako su rezultati toliko dobri i ako se tamo toliko kvalitetno radi, ne znam čemu onda neke promjene i odvajanje nogometne škole od Kluba.
        I rukometaši su protekli vikend provjeravali i opravdano posumnjali u rad trenera Vidakovića. Iako je Željko Maletić očistio svlačionicu od balasta i naredio Vidakoviću da ne prekida s treninzima kako bi mlada momčad bila što spremnija za novo prvenstvo, očito da dodatni treninzi nisu donijeli traženi efekt. Ekipa je slaba, spora i bez potrebne kondicije i snage. Dokaz njihove nespremnosti mogli su vidjeti svi oni uporni, koji su se školovali na nekadašnjim TV prijenosima boks mečeva Muhammada Alija koji su redovito počinjali oko četiri – pet sati ujutro. Negdje u to vrijeme i Vatrena desnica bjelovarskog rukometa odrađivala je dopunski jutarnji trening i testirala svoje sposobnosti, a za sparing partnera uzela je prosječnog, ne previše spremnog, s vidnim viškom kilograma i ne baš utreniranog hotelskog zaštitara. Svoju, a normalno i slabost cijele rukometne ekipe, Vatrena desnica pokazala je da još uvijek ima slabašan i neprecizan šut, jer iz nekoliko pokušaja nije uspio savladati zaštitara, koji se neuvjerljivim blokom obranio od svih njegovih pokušaja. Potpuni fijasko i debakl doživio je na testiranju fizičke izdržljivosti i brzine. Potpuno je nevjerojatno da nakon svih treninga, utega, stručnih savjeta, nakon hektolitara prolivenog znoja, Vatrena desnica nije uspjela pobijediti zaštitara u trci od Hotela do zgrade Socijalnog. Zaštitar je, opet kažu očevidci, trčao u cipelicama, povrijeđenih koljena i dlanova dobivenih na prethodnom testiranju snage, i usprkos svemu bio je brži i uvjerljiviji, tako da je Vatreni negdje pred kraj trke morao odustati i priznati poraz pred sucima, koji su u plavim uniformama pratili susret i upisivali svoja zapažanja. Navodno, tako barem kaže Vatrena desnica, da nešto nije bilo u redu s sirupom koji je zbog bolova u želucu popio prije testiranja.