Objavljeno na dan 11. 06. 2010.
Hrvoje Horvat Cveba - legenda bjelovarskog i svijetskog rukometa
Državni neprijatelj broj 1, književno djelo Mate Lovraka sve govori o Hrvoju Horvatu, koji je nadimak Cveba dobio po psu iz istoimenog romana. Čovjek od povjerenja, više od legende, 16 godina nosio je dres s brojem 7 s kojim je u Bjelovar donio europski pehar i osam naslova prvaka bivše države, u kojoj je redovito bio proglašavan za najboljeg rukometaša pred kojim su protivnici redovito završavali na koljenima. Stjegonoša državne reprezentacije, za koju je prvi nastup zabilježio davne 1964. godine, uvijek kad je u Bjelovaru dođe na utakmicu i sa strane promatra događanja u bjelovarskom klubu.
- Gledao sam neke utakmice Bjelovara, još dok je Granater bio trener i sad s Vidakovićem, i moram priznati da sam ja bio zadovoljan. Nije to bilo toliko loše koliko se loše o tome pričalo, naglašavam da govorim o utakmicama koje sam ja gledao. Te utakmice imale su smisao, igra je imala formu, obrana je funkcionirala. Utakmice koje sam gledao Bjelovar je pobijedio i to se mora uzeti u obzir, jer da sam vidio i utakmice koje smo izgubili sigurno bih imao neko drugačije ili kompaktnije mišljenje. Imam informacije preko sina, da je Bjelovar jedan od stabilnijih klubova u Premijer ligi i da ispunjava svoje obaveze koje sigurno nisu male. S te strane dajem za pravo klupskoj upravi da traži veće i bolje rezultate, s obzirom na to što pruža igračima.
-
Klupska uprava, nezadovoljna rezultatima odlučila se za radikalne poteze i odrekla se većeg dijela igrača.
- Pozvao me je trener Vidaković da dođem na jedan trening malo vidjeti momčad kako bi dao neke svoje stručne ili prijateljske sugestije. Poslije viđenog treninga rekao sam mu da se nikada ne bih odrekao Obrana i Pećine. Momčad mora biti sažeta od iskusnih igrača, jedne snažne srednje generacije i mora imati kvalitetne i perspektivne mlade igrače. U vrijeme bjelovarskog Partizana, kad smo bili na vrhuncu i kad smo 72. osvojili Kup europskih šampiona igrali su Zec Jandroković, Đuranec, Vidović, Jakšeković, kao najbolji igrači iz starije generacije, Pribanić, Smiljanić, Nimš, Bradić i ja iz srednje generacije i mladi Prodanić, Martinović i da ne nabrajam dalje. Ovo što je klupska uprava i predsjednik Maletić napravili, da se odjednom odreknu šest igrača i da odluče igrati samo s mladim igračima, jako je riskantno i neizvjesno.
-
Među otpisanim nalazi se i tri domaća igraća
Vidaković mi je rekao da želi igrati s jakom obranom i na kontra napade. Na treningu kojeg sam gledao najbolji u obrani bili su Obran i Pećina. Obran je igrao lakoćom i to protiv igrača iz prve postave, razigravao je krilne napadače Gašparovića i mlađeg Vidakovića, koji su se na tom treningu nazabijali golova. Brzi rukomet zasniva se na jakoj obrani, jer ukoliko nemaš obranu nemaš ni kontra napad i možeš trčati samo do centra i čekati suca da ti da znak za nastavak igre, tako da nemaš ni jeftinih golova s krilnih pozicija. Zato se čudim odluci i odricanju dvojice najboljih obrambenih igrača, k tomu još i domaćih. Ne bih se čudio da su otpustili pet – šest vanjskih igrača i umjesto njih kupili dvojicu kvalitetnih i skupih, ali odricati se svojih igrača i k tomu još i kvalitetnih nije baš najbolja politika. Da sam ja trener, Obranu bih dao veće ovlasti i u napadu, on premalo puca i premalo je agresivan u napadu, a ujedno ima odličan šuti dobar prolaz.
-
Koliko je pametan i opravdan potez klupske uprave da se riješi skoro kompletne prve ekipe?
- U određenim okolnostima podržavam takav potez i ozbiljan rez. Kad uprava ulaže znatna sredstva a momčad igra neuvjerljivo i završi na desetom mjestu na tablici, nakon toga uprava ima pravo zahtijevati i puno više. Međutim, uvjeren sam iz iskustva da nikako nije dobro za momčad rješavati se domaćih igrača, pogotovo ne Obrana i Pećine koji su jedni od stupova obrane.
-
Kladionica se sve više dovodi u spregu s hrvatskim sportom, a predsjednik Maletić je taj problem našao i u bjelovarskoj svlačionici
- Ako je istina da se kladionica uvukla u rukometni klub i da su igrači upali u kladioničarsku zamku, to je sramota, katastrofa i preko toga se na može prijeći. Međutim, čuo sam da je predsjednik Maletić dao demanti kako nije navedenu šestorku optužio za kladioničarsku aferu, nego da je novinar to izvadio iz konteksta. Za takve optužbe moraju se imati čvrsti i materijalni dokazi, a ne optuživati na temelju indicija. Mislim da se nije trebala spominjati kladionica, jer to su najvjerojatnije besmislice koje nisu u sprezi s lošim rezultatima, nego odluka o raskidanju ugovora s šestoricom igrača trebala se temeljiti na željama kluba da ima pravo tražiti više i puno bolje u odnosu na uložena sredstva.
-
Gdje je problem i kako bjelovarski rukomet vratiti blizu nekadašnjih uspjeha?
- Kad sam počinjao s trenerskim poslom mislio sam kako je najvažnija stvar napraviti dobar i raznovrsan trening. Međutim, najvažnije je napraviti dobru selekciju igrača. Momčad se stvara godinama i sve pada u vodu ako u ekipi nema zajedništva i drugarstva i ako momčad ne diše zajedno. Bez prave selekcije igrači se ponašaju kao rugovi u vreći i to po pravilu uvijek loše završi. Igrače izvan Bjelovara treba dovoditi samo na mjesta gdje smo naglašeno tanki i to po pravilu moraju biti vrhunski igrači bez obzira na cijenu, a pri tomu moraju se štititi interesi domaćih igrača.
Cveba je trenutno bez angažmana u Njemačkoj i sve češće je u Bjelovaru. Ne razmišlja o povratku u bjelovarski rukomet, želi imati svoj mir kako bi pratio unuka u teniskoj karijeri i kako bi mogao uživati u plodovima svoje uspješne sportske karijere.
Damir Župan