Da li je moguće poželjeti ljepši i bolji sportski vikend od ovog što je upravo prošao. Kao da živimo u Zagrebu pa da se kao pravi purgeri svaki dan možemo veseliti uspjehu jednog od naših sportova, pobjedama šampiona, proslavama titula prvaka, a ukoliko nema baš ništa što bi se moglo proslaviti, onda se kao dokazani zagorski fajteri potučemo s policijom i kao pravi seronje optužimo ih da su oni prvi počeli. Mi na sreću u Bjelovaru nemamo problema s navijačima, možda zato što je Đurđa iz Bjelovara koje se naši huligani boje kao poraza od Hajduka, ili zato što se ono malo Bagre na Gradskom stadionu razbježi čim Mato krene prema jugu. Možda zato što više nemamo navijača i drukera koji su kao dinosaurusi izumrli s našim zadnjim sportskim uspjesima. Danas se sport igra zbog bodova, ostanka u ligi, zbog bunkera, pobjede pod svaku cijenu, kladionica i mjesečnih plača. Međutim, topli vjetar s juga zahvatio je i demokratski Balkan, kojeg više ne zanimaju tri boda Dinama nad Sesvetama, ili bod Hajduka nakon bunkera u Puli. Danas pravi, istinski navijači traže zabavu, traže nogomet do kraja za koji su platili ulaznicu, traže uzbudljive rukometne utakmice a ne zafrkancije Balića i njegovog društva po hrvatskoj ligi i Mandžukićevo loptanje za 80 tisuća eura mjesečne plače. Navijači nisu slijepi kod zdravih očiju i dosta im je blefera, onih koji su po noći pijani, a do podne spavaju. Navijačima je dosta onih koji nemaju pojma što je sport, onih koji misle da se novcem može sve kupiti. Dosta im je dogovorenih utakmica, štela, Tuta i sudačkih prijevara. Navijači samo hoće istinski, pravi, neiskvareni sport bez miješanja politike i unaprijed znanih prvaka, pa da mogu navijati, plakati i veseliti se uz svoje klubove, a sve do tad - uzalud vam trud svirači i svi vaši zakoni o športu.
       Naime, želio sam reći da je bjelovarski sportski vikend bio nevjerojatno uspješan, iako na svim našim utakmicama ukupno nije bilo više od 500 gledatelja. Prvenstveno se za ovaj uspjeh moramo zahvaliti kuglaćima Bjelovara i činjenici da je njima završilo natjecanje, tako da nam je to jedan unaprijed upisani poraz manje. Mlađi veterani, kako sebe od milja nazivaju pedesetogodišnjaci kojima je liječnik kuglanje prepisao kao terapiju, ispali su iz prve lige iako su potrošili brdo novaca za dopunska osiguranja i reumatska liječenja po okolnim toplicama. Nagodinu moraju poput Granatera i društva iz dvorane kupiti deset keglača i iznajmiti kuglanu u Koprivnici, pa nek tamo za naše novce lome kegle i bauere. Oporavak i značajnu pobjedu nad Karlovcem ostvarili su rukometaši, koji su s nova dva boda osigurali ostanak u premijernoj ligi. Slavlje, pljesak, veselje zbog dobre igre i napokon kvalitetnijeg rukometa, sakrili su promašene europske ambicije i potrošeni novac, koji će im sad nedostajati za naredno prvenstvo. Najbolju proljetnu utakmicu odigrali su i nogometaši Bjelovara, koji su pobijedili visoko pozicioniranu Slaviju iz Pleternice. Više od četvrte pobjede iz zadnjih pet utakmica i nova tri boda, koja više nisu važna jer sezona je i ovako kao i druga liga otišla u nepovrat, veseli sjajna napadačka igra i nogomet koja napokon ima glavu i rep. Zadovoljan pobjedom bio je i predsjednik Branislav Ljubić, koji je odustao od rezova u momčadi, jer smatra da je igra NK Bjelovara i do sada bila u redu i na zavidnom nivou. Pobjedu su slavili i nogometaši Mladosti iz Ždralova u debi utakmici protiv Garića u Garešnici. Sedmom uzastopnom prvenstvenom pobjedom Mladostaši su ostali u kombinaciji za naslovom prvaka i trećom ligom, koja ih navodno ne zanima isto kao što ih nije ni zanimao županijski kup, koji su glatko i s nekim čudnim manirom izgubili od Bjelovara.
       Opijeni mirisom prvomajskih jorgovana i natovareni besplatnim grahom iz gradonačelnikove ruke, rukometaši Bjelovara kao sigurni prvoligaši uputili su se na memorijalni Obrljanov turnir u Ivansku. Ne znam, a i ne zanima me, u što je Željko Vidaković gledao kad je mislio da s mladom momčadi, pojačanom s nekoliko ne standardnih prvotimaca može dobiti opravdano napaljenu i raspoloženu Ivansku, koja je novi drugoligaš i koja je bjelovarsku drugu momčad u ligi ostavila za 11 bodova. Ivan Obrljan bio je veliki borac i kao borac položio je život za Hrvatsku, i samo zbog njega bili su dužni igrati borbeno, a ne nakon prvog ozbiljnijeg prekršaja, koji je u današnjem grubom rukometu normalan, povući se i kao tetkice plakati kako nije bio fer što ih je Ivanska pobijedila. Neozbiljne su bile prijetnje kako više neće igrati na memorijalu, kako neće ići na večeru, pa tužakanja i plakanja Maletiću na ramenu. Izgubili su zasluženo od bolje momčadi i rukometaša koji sigurno imaju mjesta u Bjelovaru, a plakanja i tračanja kako im nije stalo do memorijalnog trofeja jako su neozbiljna i neutemeljena. Sjećam se da je svojevremeno i đilkoš Boško Balaban plakao i cvilio nakon što se povrijedio na prijateljskoj utakmici, u kojoj je NK Bjelovar na Logoru razbio Dinamo.