Proslava 55. godišnjice rukometnog kluba Bjelovar

Rukometni klub Bjelovar, koji je počeo igrati kao DTO Partizan, da bi kasnije mijenjao ime u rukometni klub Partizan, a onda u ORK Partizan, proslavu 55-e obljetnice postojanja počeo je već tradicionalnim okupljanjem bivših igrača na starom rukometnom igralištu. Mnogi državni reprezentativci i sjajni prvoligaški igrači svoje prve rukometne korake napravili su na povijesnom igralištu na kojem se i ove godine okupio veliki broj proslavljenih rukometaša i onih koji su zdušno pomagali rukometni klub Bjelovar.
- Svima vama koji ste igrali u prvoj momčadi, ali i svima koji ste trenirali i pomagali bjelovarski rukomet, zahvaljujem na trudu i mukama koju ste zbog rukometa tada podnijeli. Mnoge uspomene naviru sad kad se nalazimo na ovom povijesnom igralištu, koje je nekada bilo zemljano, pa lešnato i koje je asfaltirano tek onda kad se uređivala cesta prema Daruvaru, a sjećam se da nam se srušila i prva rasvjeta koju smo postavili - Pozdravio je Željko Seleš, zlatni bjelovarski trener sve okupljene igrače pa povijesnom rukometnom igralištu, koje je sada pretvoreno u nogometno.

Pobjeda od 8:0

Iako nisu bili prvi rukometni klub u Bjelovaru, jer u to vrijeme već su bili registrirani Stednjoškolac i Slaven, koji su egzistirali samo godinu dana, pa Grafičar, Željezničar, Koestlin, Biser i još neki klubovi, nekadašnji Partizan postigao je najveće uspjehe i jedini je preživio rukometnu groznicu.
- Najveći poraz koji smo pretrpjeli na ovom igralištu bio je od Lokomotive iz Virovitice, koja nas je doslovno razbila s 19:1. Pamtimo mi i svoje najveće pobjede, a jedna od takvih je i utakmica protiv Bosne iz Sarajeva koju smo pobijedili s 8:0. Na toj utakmici pamtim još jedan kuriozitet, kad je Bosna na kraju utakmice imala sedmerac za počasni pogodak, ali naš vratar Zvonko Jandroković je obranio i taj njihov pokušaj, tako da je to jedina utakmica u saveznoj ligi koja je odigrana a da jedan od protivnika nije postigao pogodak – istakao je Seleš.

Nedostaje Ivan Đuranec

Jedan od dogovora s prošlogodišnjeg okupljanja bio je i taj da se u istom broju ponovo nađu i ove godine. Međutim, iznenadna smrt otela je Ivana Đuranca,
jednog od najboljih bjelovarskih rukometaša, a na okupljanju ga je zamijenila njegova supruga preko koje živi uspomena da nezaboravnog Đuru koji se nikad na ništa nije žalio.
Na sreću još uvijek veliki broj rukometaša koji su proslavili Bjelovar okupio se na starom Partizanovom igralištu, koji su u međusobnom srdačnom razgovoru evocirali uspomene i sjećali se dana kad se sport i rukomet volio i kad su se za Partizan laktovi i koljena brusili na lešu i asfaltu.
- Trebamo se zahvaliti i našoj bivšoj gradonačelnici Đurđi Adlešić, koja je omogućila da se napravi rukometni spomenik na ulazu na naše igralište, koje je tako postalo i spomen igralište – rekao je Željko Seleš i dodao kao se nada da će se i slijedeće godine ponovo naći na istom mjestu u istom sastavu.

(damir župan)