Objavljeno na dan 26. 03. 2010.
Revijalna utakmica povodom proslave 55. godišnjice RK Bjelovar: BJELOVAR - MEDVEŠČAK
Rukometni klub Bjelovar sjajnom organizacijom oduševio sve poklonike rukometa i pokazao koliko mu je stalo do svoje povijesti i vremena kada je rukomet stolovao u Bjelovaru

Proslava 55. godišnjice rukometnog kluba Bjelovar uveličana je veličanstvenom utakmicom veterana bivših rukometnih velikana bjelovarskog Partizana i zagrebačkog Medveščaka. Utakmica nekadašnjih ljutih protivnika protekla je u svečarskom i revijalnom karakteru, tako da se gledalište sa sjetom moglo prisjetiti poteza Medveščakovih rukometnih asova brače Zovko, Karadže, Jarka, Milkovića, Žagmeštara, a posebno naših zlatnih prvaka
Hrvoja Cvebe Horvata, Rabana Pribanića, Vidakovića, Obrana, Jakšekovića, Pećine, a sve je posebno ugodno iznenadio dolazak velikana Noke Serdarušića.
Rukometni klub Bjelovar sjajnom organizacijom oduševio je sve poklonike rukometa i pokazao koliko mu je stalo do svoje povijesti i vremena kada je rukomet stolovao u Bjelovaru. Okupili su nekada najbolje svjetske rukometaše svih vremena pod krovom bjelovarske rukometne dvorane. Na trenutak su zaboravljene sve netrpeljivost, neslaganja i prepirke do kojih je neminovno moralo doći tokom ovih turbulentnih vremena, i kroz igru se pokušalo prisjetiti slavnih dana kada su igraći Partizana i Medveščaka harali rukometnim svijetom. Istinskih asova koji su stvarali rukometnu povijest, kao Željko Nimš i Ratko Đurašević bilo je i u gledalištu, ali u prići o jubilarnoj proslavi svakako se ne smije zaobići najveći od njih, Albin Vidović koji je kao aktivni igrač postao legenda i o kojem još i danas kruže priče o njegovom načinu života i poimanju rukometa.
Rezultat ove utakmice najmanje je bitan, i njemu igrači obje momčadi nisu pridavali veliki značaj. Međutim, i danas je sve kao nekad. Cveba je igrao ozbiljno, Obran je istrčavao kontre kao u najboljim danima, Vidaković bi tovario koliko se može, Bradić je u dvije minute sakupio šest obrana, Raban je pokazao da se rukomet ne može zaboraviti, a trenera Jandrokovića suci su naljutili kao davne 1972 u Dortmundu. Odigrano je i treće poluvrijeme uz nezaobilazno druženje i zajednički ručak, ali to više nije bilo kao nekad.
Zvonimir Noka Serdarušić
Uskoro ponovo u Bjelovaru
Svi istinsku zaljubljenici u rukomet ostali su ugodno iznenađeni kad su na parketu bjelovarske rukometne dvorane ponovo vidjeli Noku Serdarušića, istinskog rukometnog asa i sada svjetski priznatog trenera, koji je svoje najbolje igračke godine dao bjelovarskom Partizanu.
- U Bjelovaru nisam bio već 25 godina i ne sjećam se ni zadnje utakmice koju sam odigrao za Partizan. U našim godinama dobro da se sjećam što se desilo prošla dva – tri dana, a ne što je bilo prije dvadesetak godina – kazao je vidno uzbuđeni i razdragani Noka.
Iako je prošlo mnogo godina uspomene nisu izblijedjele i sigurno pamtiš svoje nekadašnje suigrače?
- Moram priznati da su se strašno promijenili, jer prije su bili tamniji i s više kose na glavi. Kad sam ušao u dvoranu trebalo mi je desetak minuta da ih sve prepoznam, a među igračima Medveščaka prepoznao sam samo nekolicinu.
Obnovljena suradnja Celja i Bjelovara mogla bi te uskoro ponovo dovesti u Bjelovar, a možda i kao trenera?
- Bio sam nekoliko mjeseci u Ljubljani, a sad sam u Celju i drago mi je što mi se nakon niza godina, kad sam bio jako daleko od Hrvatske, ponovo ukazala prilika da navratim do Bjelovara. Cijeli ovaj spektakl vrača mi samo drage uspomene i uistinu sam oduševljen što sam ponovo u bjelovarskoj rukometnoj dvorani. Željko Vidaković mi je rekao da je suradnja s Celjem ponovo odlična, pa se nadam kako bi već ove godine ponovo mogao doći u Bjelovar.
(daž)
|
(damir župan)