Ljudski mozak posebno je zanimljiva tema. Osim njegove mogućnosti da stvara, da mijenja stvarnost, osim što su u njemu smještena mišljenja i naši strahovi, on može biti inovativan i destruktivan, ali posebno su interesantne njegove mogućnosti prilagođavanja na nova iskustva i situacije.
Postaje fascinantno na koji način parlamentarne političke stranke, nakon rike i klicanja po raznim društvenim domovima, tržnicama i haustorima, svečanim otvorenjima liftova i invalidskih parking prostora, nakon uvjeravanja da nas baš s njima čeka svijetla budućnost, nakon svih izrečenih gluposti uvjeravaju nas kako su pobijedili i da je 5,5 posto dobivenih glasova izvanredan uspjeh. Kad poslušamo tu gomilu nekreativnih likova, koji zahvaljujući Balkanskim postulatima godinama jedu krtovinu i maste se biranim djevičanskim uljima, postaje nam jasno zašto pojedini sportovi imaju, dok neki drugi nemaju.
      Ne sjećam se kad je netko u Bjelovarskom sportu javno priznao poraz i izjavio kako postignuti rezultati nisu dobri. Nitko osim Dinka Tandare u rukometu, ali taj se nikog ne boji. Kako bi uopće mogli razgovarati o uspjesima i klasificirati rezultate u bjelovarskom sportu, prvo bi sve dosadašnje uspjehe morali poništiti, kako bi sadašnje neuspjehe mogli smatrati uspjesima. Danas sve rezultate aklamacijom proglašavamo zadovoljavajućim, dobrim, u većini slučaja i sjajnim, samo zato što su na predsjedničkim mjestima političari koji u svemu, pa čak i u porazu Ive Sanadera vide uspjeh i koji klupske neuspjehe proglašavaju uspjesima. Međutim, nije sve tako crno i ne treba doslovno uzimati upozorenja lokalnih sportskih stražara zabrinutih za bjelovarski sport, koji će nemilosrdnim političkim drilom u blatnjavom i zapuštenom Gradskom stadionu i oronuloj rukometnoj dvorani stasati u čudovište iz ormara. Naime, budućnost bjelovarskog sporta prilično je ružičasta.
      Iako to nitko ne želi priznati i svi već po navici imaju opravdanje i neki razlog, protekli vikend za bjelovarske sportaše bio je katastrofalan. Košarkaši su nakon pet uzastopnih pobjeda osjetili gorčinu poraza. Naletjeli su na osvetoljubive Varaždince, koji im nisu zaboravili jesenski poraz. Spuštanje s 29 koševa zaostatka bilo je bolno, ali podatak da su u drugoj četvrtini postigli samo četiri koša pomalo je i bizaran. I stolnotenisačice Bjelovara poražene su u Zagrebu od Mladosti. Očekivani poraz od najboljih u Hrvatskoj nikog posebno nije iznenadio, ali ipak je poraz. Osim što je Andrea Bobetić na jedvite jade uspjela pobijediti 15 godišnju kadetkinju Anu Švarc s 3:2, niti jedna naša stolnotenisačica nije uspjela osvojiti baš ni jedan set. Izgubile su i rukometašice Bjelovara na izletu po Međimurju, gdje su između ostalog odigrale prvenstvenu utakmicu protiv Čakovca. Smiješan poraz s devet golova razlike spada u velika razočarenja bjelovarskog sportskog vikenda, prvenstveno što su Čakovčanke do sada ostvarile samo tri pobjede i što su treća ekipa na tablici, ako je pogled odozdo. NK Bjelovar nije izgubio, ali nije ni pobijedio Đakovo, skupinu koja je digla ruke od prvenstva i koja je gotovo bez priprema ušla u nastavak natjecanja. Kako oranica na Gradskom stadionu još nije spremna za proljetnu sjetvu, tako se još ne zna na koji će način niknuti obećavani drugoligaški status. Ni Mladost iz Ždralova nije uspjela pobijediti slabašnu i mlađahnu Pitomaču, koja se koprca na začelju četvrtoligaške tablice. Rješenje njihove neambicioznosti moglo bi se naći u promjeni odluke da umjesto tri mlađa igrača, na prvenstvenim utakmicama mora igrati šest kadeta i juniora.
      Možemo samo zamisliti kakav bi to crni vikend bio da su još igrale odbojkašice i rukometaši. Srećom, odbojkašice Bjelovara odgodile su svoju prvenstvenu utakmicu. Kako im je krenulo u nastavku prvenstva, sasvim je izvjesno da bi izgubile od čvrstih odbojkašica Multibibusa. Možda je ipak najveća sreća odgoda rukometne utakmice, koju su krezavi Kesizupci trebali igrati u Bjelovaru protiv Zagreba CO. Strašno.
      Međutim, nije sve tako crno. Ako onaj Kalmeta, koji rješenjem smatra podvožnjak ispod aerodromske piste, vidi svjetlo na kraju svojih tunela, zašto ga i mi ne bi vidjeli. Božidaru je to puno lakše s njegovim specijalnim bojama s kojima se i u mutnom vidi, ali naše svjetlo ovaj tjedan je Ivana Jelić Balta. Mlada atletičarka, koja usprkos tomu što je tek napustila kadetski uzrast i što nju i atletski klub moćni sportaši pomoću Autobusnog poduzeća žele pregaziti, ipak je na Prvenstvu Hrvatske u seniorskoj konkurenciji na 60 metara prepone istrčala izvanredno četvrto mjesto. Dok svi ostali vrli sportaši, koji svoje poraze pretvaraju u pobjede, treniraju i igraju u toplim dvoranama, Ivana trči po prašini koju samo direktor i Gradski oci smatraju i nazivaju atletskom stazom.