Na današnjim vijestima slušam kako su izumili eksperimentalni lijek kojim će pomoći ljudima u borbi protiv pretilosti i u nepušenju. Navodno smanjuje volju za prekomjernim unošenjem hrane, a znanstvenici su u strahu da će ljudi postati još nemarniji prema sebi i svom tijelu. Slažem se s njihovim opravdanim strahovima, jer kad je sport u pitanju, ljudi su potpuno neodgovorni prema sebi, svom tijelu, prema tijelu svojih igrača i pogotovo prema kolektivu i navijačima. Za sve svoje slabosti traže lijek, a za protivnika i njihovu igru uvijek imaju pripremljeni recept kako ih nadmudriti i pobijediti.
           Strategija i taktika vrlo je bitna u sportu. Kako bi se došlo do određenog cilja koristi se određena strategija, a taktika je postupak kojim se na najlakši način mogu ostvariti postavljeni ciljevi. Poredak kojim su postavljeni je strategija – taktika – operacija, što znači da se strateški ciljevi ostvaruju s više taktičkih akcija, dok se taktike ostvaruju izvođenjem više operacija. Vrlo komplicirano za naše trenere koji nisu vični čitanju, stručnom usavršavanju, strateškom prilazu utakmicama i složenim taktičkim zamislima. Strategija je s vremenom u sportu izgubila svoje značenje, jer odnosi se na dugoročno i postupno ostvarivanje ciljeva. Koji to trener kod nas ima pravo na dugoročno planiranje? Najdulji period na koji mogu planirati je vrijeme između treninga i utakmice, jer poslije utakmice nitko kod nas nije siguran u daljnju suradnju. Taktika je posebna priča i odnosi se na način kako ostvariti postavljeni cilj. Tu su naši treneri najjači i tu su pravi eksperti. Široku lepezu taktičkih zamisli, koje se primjenjuju posebno za svaku utakmicu, sveli su na „danas ćemo ih napasti“ i na „danas ih nećemo napasti“, a ako se igra protiv izrazito jakog protivnika koristi se učinkovita taktička zamisao „bunker“. Najbolje taktičke ideje rađaju se za vrijeme pripremnog perioda, kada su naši treneri sigurni i kad im ne prijeti otkaz. Na treninzima se uvježbavaju razne kombinacije, ubacivanja iz drugog plana, cepelini, brzi prenosi lopte, križanja, razne 6-0 obrane i kontra napadi. Sve se to radi na treningu kako bi trening izgledao maštovit, učinkovit i konstruktivan, ali kada dođu pripremne utakmice naši treneri sve to zanemare i skloni su koristiti najnoviju balkansku taktiku „skrivanje aduta“. Stručan taktički naziv koji odgovara našem podneblju, našem sportu i našem mentalnom sklopu, kojom namjerno nećemo igrati onako kako smo to trenirali, nego ćemo igrati onako kako ne znamo. Taktika kada lud opći sa zbunjenim nikom nije posebno jasna, ali to se i traži da nitko ništa ne zna i poslije se nitko ne usudi ni pitati zašto je to tako, kad je sve to trebalo biti drugačije, a ne onako kako smo se pripremali. Potpuna ludnica.
           Dobar primjer „skrivanja aduta“ vidio se na pripremnoj utakmici NK Bjelovara koju su igrali u Vrbovcu protiv Vrapča. Nije Vrapče slučajno izabrano za isprobavanje taktike skrivanja aduta. Pobijedili su s 3:0 na način da su postigli samo jedan pogodak, a da su Prišćanovi Romantičari kojim slučajem igrali protiv NK Ruđer Bošković ili NK Nikola Tesla, ovi bi ih sigurno provaliti i ne bi popušili takvu taktičku podvalu. Prišćan je i konkurentima u trećoj ligi želio zamazati oči na način kako nemamo kvalitetnog strijelca, kako nas neće gol, pa je tako i svog najboljeg strijelca Momira Ljubića stavio u obranu na stopera. No, Momo jednostavno nije spreman za ovakve taktičke zamisli pa je u stilu pravog strijelca loptu dva puta pospremio u svoj gol.
             Ni rukometni trener Granater nije odolio taktičkom zovu skrivanja karata i iskrivljenom prikazivanju stvarne kvalitete svoje momčadi. Iako se ovu subotu nastavlja natjecanje u Premijernoj ligi, rukometaši Bjelovara nisu odigrali skoro niti jednu pravu pripremnu utakmicu, tako da nitko, pa ni Granater ni predsjednik Maletić, ne znaju našu stvarnu mogućnost pred ključnu utakmicu s IPC-om iz Čakovca. Prva pripremna utakmica odigrana je u Kutini s Moslavinom koja se „namjerno“ izgubila kako ne bi otkrili svoje mogućnosti u predstojećem natjecanju. Drugu smo utakmicu odigrali u Mađarskoj, kako nitko iz Hrvatske ne bi vidio našu stvarnu snagu, a sad je na trećoj utakmici u Bjelovaru trener Moslavine odlučio skrivati karte, pa je doveo golobrade mladiće koje bi i veteranska ekipa iz Carpe Diema pobijedila. Na kup utakmici u Koprivnici osim igre skrivali smo i dresove, jer navodno konkurencija o tome vodi računa i što oni imaju gledati naše dresove, a za generalnu probu pred prvenstvo koju su naši rukometaši dogovorili s Zadrom, Dalmatinci su se tako dobro sakrili da ni oni sami ne znaju gdje su i što rade. Jedino je Ivanska igrala otvoreno i svima pokazala što hoće.
            I dok gubimo vrijeme komplicirajući jednostavnost, praveći se slijepi pred stvarnim vrijednostima i svojim mogućnostima, mi smo u stanju i dalje tražiti lijek protiv svega što bi nam moglo stati na put, pa makar išli i protiv sebe samih.