Jedino je pripadnicima bjelovarske navijačke skupine Bagra, koja s posebnim entuzijazmom prati bjelovarske nogometaše, iskreno stalo do NK Bjelovara i gradskog nogometa. Petardama koje su kupili svojim novcima, a ne klupskim, ili poklonjenim, transparentima koje su vlastoručno štampali i s kojima po pravilu pozdravljaju i daju nadu bolesnim prijateljima, sjećaju se bjelovarskih heroja, Vukovara, Bljeska i preko njih iskreno pokazuju ljubav prema Bjelovarskom nogometu. Vjerna Bagra s juga, tijekom cijele utakmice daje podršku bjelovarskim nogometašima, dok ostali šute, gledaju i komentiraju, kao da se razumiju u ono o čemu pričaju. Nogometne utakmice u Bjelovaru postale su okupljalište jeftinog navijanja, nestručnih komentara onih koji gotovo nikada loptu nogom ozbiljnije nisu udarili, navijačkog cinizma, varanja,laganja i vrijeđanja, koje je strano gradskoj kulturi i pravilnom pristupu nogometu. Bagra ima pravo vrijeđati suce, protivničke igrače, klupske funkcionere, prozivati trenere i bjelovarske nogometaše. Oni su to pravo zaslužili odanim navijanjem, a ne dobili kao većina što pametuje na tribinama zaklonjena od sunca i kiše. Bagra je zaslužila da igrači Bjelovara i u pobjedama i porazu samo njih poslije utakmice pozdravljaju.
  Vrhunac neozbiljnosti i neodgovornosti prema bjelovarskom nogometu dogodio se na subotnjoj utakmici kad su se dvojica Elektrinih „inžinjera“ u novim uniformama i s šarafcigerima i kombinirkama u gornjim džepovima, ušetali u ograđeni dio stadiona kako bi prekontrolirali banderu s druge strane igrališta. To se sve dešavalo za vrijeme igre, ali u trenucima kad je Bjelovar nakon sigurnog vodstva dogurao do 3:3. Majstori puni sebe, koji obavezno idu u paru jer jedan odgovora za trofaznu, a drugi za jednofaznu struju, na opće iznenađenje sudaca, delegata, igrača i malobrojnih promatrača, uputili su se na drugu stranu igrališta kao da je gablec i kao da su svi na Gradskom stadionu baš njih čekali. To što se igrala službena utakmica treće lige i to u trenutku kad je bjelovarski stogodišnjak preko Križevaca tražio prolaz u drugu ligu, njih nije bilo briga. Bjelovarska Elektra, kao i većina bjelovarskih političara i privrednika, okrenula je leđa nogometu i otvoreno pokazuju maćehinski odnos,ali sad već s vidnim podcjenjivanjem. Jedina svijetla točka u toj žalosnoj atmosferi bio je puno puta prozivani tajnik Mato Šiprak, koji je Loleka i Boleka, ispred šutljivih promatrača na tribinama izvrijeđao i posramio. Sjetio im se Mato svih četiri razreda osnovne škole koji su s popravkom završili, s pravom im se sjetio i direktora koji ih je tako lijepo obukao i poslao da za vrijeme utakmice kontroliraju bandere na Stadionu, a nešto je spominjao i šarafciger koji bi im stavio na neko drugo mjesto. Na trenutak sam zaboravio na čemer i tugu nogometne igre koja se vodila na igralištu i osjetio neodoljivi poriv da pomognem Mati. Međutim čim bih ja nešto zaustio kako bih uputio poruku tom smiješnom dvojcu, koji još uvijek misle da mamuti hodaju svijetom, Mato bi bio brži, te ih slasno počasti.
  No, za podcjenjivačko stanje oko našeg nogometa i vraćanje NK Bjelovara u sedamdesete, kad smo se loptali s Hrastovcem, Ferdinandovcem i Palešnikom, a pobjede slavili ćevapima kod Slave u Obrtnjaku, krivi su svi koji se motaju oko kluba. Nitko nema snage da prema Granaterovoj doktrini kupi deset novih nogometaša, otkaže vjernost mladim domaćim nogometašima i preko svih poznanstava krene odlučno prema Drugoj ligi. Ma koliko mi puhali u isti rog i ma koliko mi sami sebi davali vjetar u leđa, mora se priznati da su Romantičari s Logora prokockali previše utakmica i prosuli previše bodova. Samo u zadnjih nekoliko utakmica propustili su pobijediti Lipik i Koprivnicu, u Županji im je vodstvo od 2:0 i dva igrača viška bilo malo, a i sad su protiv Križevaca propustili vodstvo od 3:1 i borili se za bod. Momčad koja u svojim redovima ima Cvančića, koji je bio na pragu prvoligaške karijere, iskusne Ljubića i Jeličića, koji su s Vraničem i Račanom igrali jedinstvenu drugu ligu, Pavlekovića za kojeg su se i prvoligaši raspitivali, Vaclaveka i Pleića koji su licitirali s drugoligaškim klubovima, s juniorima koji su poharali sjevernu regiju i zauzeli treće mjesto na državnom prvenstvu, momčad kojoj predsjednik Ljubić osigurava i na vrijeme donosi dogovorene plaće, mora imati bolje rezultate i ne smije reći da joj fale dva igrača za treću ligu. Svima fale dva igrača, vodeći Lipik plaće za dvojicom u obrani, Slavija kuka za dvojicom u napadu, Otto Barić nogometnu nauku zasniva na dva nova igrača, a Granater rukometnu na deset. U zimskoj stanci potreban je kompletan remont prve momčadi, a posebno Izvršnog odbora, koji se već jednom mora odlučiti da li uopće želi voditi klub prema Drugoj ligi.