Dnevne novine i tjednici sve više postaju zbirke poezije, a sve manje informativni mediji. Treba znati napisati vijest, izvještaj o sportskom događaju ili novinarski komentar, reportažu..  Bilo koji događaj ispričan od različitih očevidaca nije potpuno isti. Netko zapazi jedno, drugi nešto drugo i ako se želi približiti istini mora se poslušati barem nekoliko aktera. Ni dva komentatora nogometne utakmice ne govore isto, a bogami ni slično. Tako sam neki dan bio svjedokom predstavljanja novih dresova i igrača u rukometnom klubu Bjelovar s kojim će, mora se priznati vrlo aktivna klupska uprava, nastojati vratiti davno izgubljeni rukometni ugled. Okupili se svi igrači, članovi uprave, treneri, novinari, direktori sportskih poduzeća, svi koji se smatraju zaslužnim za uspjeh bjelovarskog rukometa. Sakupili se svi i zaboravili da su samo prije par dana izgubili utakmicu s neshvatljivih 12 pogodaka razlike. Za poraz, koji nas je ponovo bacio na dno prvoligaškog rukometa, kojim smo priznali da nam još puno treba kako bi postali respektabilni sportski klub, koji nam je potvrdio činjenicu o prolaznosti slave, nitko nije odgovarao. Nikoga predsjednik nije pozvao na odgovornost za sramotni poraz. Nakon priprema po Delnicama, desecima odigranih pripremnih utakmica, stotinama istrčanih kilometara, svim najavama o plasmanu među prvih šest u Dukat premijer ligi, u Čakovec se ode bez dvojice standardnih prvotimaca i nikome ništa. Interesantno, ali nitko neće odgovarati ni zbog činjenice što grad Bjelovar rukometu daje oko milijun i pol kuna, samo da rukometni klub bude i dalje prvoligaš. Kolega, sportski novinar temeljem provjerenih informacija najavi mogućnost otkazivanja ugovora treneru Granateru, predsjednik Maletić to isto pred novinarima odbaci kao neistinu. Traži se od novinara da pišu rukometnu poeziju i da se podrži klub u nastojanjima da ispliva na prvoligašku površinu, a istodobno nitko i s ničim takva nastojanja ne podupire. Nema pomaka u stručnom kadru, raspuštena je druga momčad, koja ni u trećoj ligi nije mogla biti prva, dovode se igrači sa strane, a ujedno se domaćim igračima zahvaljuje na suradnji. Trenutno u prvoj momčadi imamo šest kupovnih igrača i ako se zna da najstariji talentirani rukometaš iz sadašnje druge momčadi ima samo 17 godina, onda se dolazi do saznanja da će nagodinu trebati kupiti još dva van bjelovarska igrača i zadržati ovih šest. Za dvije godine na tu osmoricu trebat će dodati još po kojeg igrača izvan Bjelovara, jer kakvo raspoloženje vlada prema domaćima, za očekivati je da će netko iz sadašnje garniture otići ili odustati od rukometa. Staklena kugla kaže da nam rukometna perspektiva nije blistava, a to nitko ne želi priznati i normalno je da nitko neće odgovarati. Opravdano se postavlja pitanje koliko će Bjelovarčana za tri godine igrati u prvoj momčadi RK, ako klub bude u Premijer ligi. Vjeruje se u čuda i sposobnost našeg čovjeka da se snađe u svakoj situaciji. Istina je da smo balkansko sposobni i da nas nitko i ništa ne može zaje... Dokaz tomu je i priča o «našem čovjeku» koji se u sužanjstvu Finske ili Švedske zaželio janjetine s ražnja. Zna se da je taj naš specijalitet nezamisliv zapadno od Drave i da ga nema na jelovnicima kulturnih zapadnjaka, koji to jelo smatraju barbarskim načinom obrade mesa, pa se naš čovjek dosjetio da mlado janje kupi u trgovini kućnim ljubimcima. Prodavač se čudio kupčevoj želji, jer nije želio ni tarantulu, kornjaču, ni pitona, kao sav normalan zapadni svijet, nego baš hoće mladunče ovce. Prodavač je ispunio želju našem zemljaku i sve bi to dobro prošlo da se naš čovjek nije naručio i drugo, i treće, i deseto janje. Na koncu se zainteresirali i novinari, koje je zanimalo kako se taj naš nesretnik brine o svom stadu i otkrili mračnu tajnu koja je sakrivala pravu istinu o mladom stadu.
I mi ćemo saznati pravu istinu o stanju u našem stadu tek nakon desetog kupljenog igrača izvan Bjelovara i kraha zbog nemogućnosti plaćanja cijele priče o rukometnoj Europi. Saznat ćemo to sigurno preko medija koji će biti krivi što su objavili takvu informaciju, što nisu afirmativno pisali o rukometu, kao što pišu o nogometu koji postiže sjajne rezultate u trećoj ligi. Budući su novine sve manje informativne, treba smijeniti i pozvati na odgovornost novinare, jer oni su problem našeg sporta, oni su krivi što su nogometaši u sjajnoj trećoj ligi, oni su krivi što nema kvalitetnih mladih rukometaša, oni su krivi što stolnotenisačice nisu bile u Europi, što nemamo atletsku stazu, što nam se Gradski stadion pretvorio u livadu, što nemamo kvalitetan Savez športova, što nemamo niti jedan klub na državnoj razini s kojim se možemo dičiti. Novinari, majku vam vašu!