Kažu da nema diskriminacije i da je učinjeno sve kako bi se i ljudi s plićim džepovima što ugodnije osjećali u našem gradu. Bogato kulturnim događanjima, vruće bjelovarsko ljeto bilo je dobar razlog da se ostane u gradu i ne ode na Jadran, gdje se osim opekotina od uve zračenja i dosadnog cjelodnevnog kupanja, ponekad moraš i svađati sa Slovencima. Najugodnije je bilo na glazbenim večerima koje su svake srijede u večernjim satima organizirane u središnjem gradskom parku, a najviše veseli uspješan povratak bjelovarskog orkestra koji je nakon uspješne turneje po Skandinaviji ponovo osvojio srca glazbeno zahtjevne bjelovarske publike. Umjetnički paviljon Marije Terezije ponudio je i ovog ljeta nekoliko interesantnih likovnih izložbi, a najupečatljivija je bila samostalna izložba akademskog majstora Eugena Kokota, koji je užarenim bojama i s majstorskom lakoćom došao do savršenog sklada sa svojom ljudskom i umjetničkom prirodom. Ugodno je bilo i u bjelovarskom SineStar multipleks kinu koji je uz brojne filmske hitove Bjelovarčane najviše oduševio remakeom evergrina «Moje pjesme moji snovi» koji je potpuno prilagođen našoj stvarnosti.
Kako ne bi bilo zablude - sve se to bude održavalo u našem gradu neko drugo ljeto, u neko drugo vrijeme, kad kultura življenja dobije neke druge aspekte i kad Bjelovar ponovo dobije okvire koje je u nekim prošlim vremenima nosio.

U potpunoj kulturnoj neimaštini Bjelovarčanima je ostalo da se kulturno uzdižu i zabavljaju uz prasac turnire, čudne malonogometne lige, televizijsku predstavu Štimćeve komedije od HNL-a, u kojoj je napokon Hajduk preko splitske veze dobio glavnu ulogu. Malonogometna liga, koja je trebala biti ljetna kulturna erupcija i majka zabave za Bjelovar, na tribinama nekada slavnog igrališta na čijem su asfaltu svoju kožu ostavljali nekada najbolja i u Europi cijenjena rukometna imena, okupili su se čudni ljudi koji ni abecedu, a ni hrvatski jezik ne poznaju dovoljno. Prema njihovim standardima i ostatak Bjelovara uživao je u kulturnim ljetnim ponudama, a da nitko ni riječi nije rekao protiv. Nogomet nam je postao način  življenja i tom bijednom, napaćenom, kukavnom Bjelovaru, kojeg vazda netko drži za jaja i kojem je lijepo sve dok ne tuku, ništa osim nogometa zaista ne treba. Jednako kako mu nije trebalo ni devedesetih kad se dizanjem franjinog malog, mijenjala demografska slika Bjelovara i okolice, kad je stoka sitnog zuba zajedno s gradskom gospodom isprobavala kvalitetu trave pored puta.

I dok Kridensi zabavljaju Varaždince koji se špinče na špancir festu, što bi Bjelovar radio preko ljeta da nema nogometa? Samo bi kukali kako je nesnosno vruće, kako nas vlada preko HŽ-ea krade, kako cijena benzina stalno raste. Ovako, nogomet nam je ponudio do sada nezapamćenu seriju skupština nogometnog saveza, na čijem nam scenariju i HNK-a može pozavidjeti, a i nogometaši su bili jedini koji su ostali uz nas u vrelom gradu, jedini koji nisu bili izdajice i nisu pobjegli prema brdovitim i kisikom bogatim predjelima Lijepe naše. To su naši nogometaši. Zato hvala svima koji su doprinijeli da nogomet ponovo postane gradski mali braco, koji bez cilja luta ulicama i kojem nije dozvoljeno napuštanje geta, kao što ga napušta bogati brat koji si je za naše novce kupio prijatelje, pa ih poveo u kulturom i kisikom bogatije krajeve.

Nekada davno i nogometaši su bili bogati i rasipali novac na pripreme po Počeru, Medulinu, i po raznim šumama i gorama. I oni su tada imali kupljene prijatelje koji su se zaklinjali na ljubav do groba i vjernost prema Bjelovarskom dresu. Sad nema novaca i nema prijatelja, nema mora i friškog zraka, ali to ih nije spriječilo da nas, kao pravi prijatelji oduševe pobjedama u prvom kolu novog prvenstva. NK Bjelovar je, isto kao i Mladost iz Ždralova, izmamio osmjeh na umorna nogometna lica pobjedama protiv svojih uvijek neugodnih protivnika. Te pobjede imaju težinu kao i pobjeda naših rukometaša u prijateljskoj utakmici protiv Varteksa, samo što ove puno manje koštaju. Posebno veseli pobjeda Mladosti nad tradicionalno neugodnom Pitomačom s kojom su naplatili dug za poraz u zadnjem kolu prošlog prvenstva, kad su Redsi ostali bez traženog trećeg mjesta. I gradski klub, ili ono što je nekada bio gradski klub, bez i malo naših sredstava, kojim bi platili gorski ambijent, uspjeli su pobijediti Đakovo, jednu od najboljih momčadi treće lige. Ostat će vječna tajna što bi se dogodilo da su oba kluba bila van Bjelovara ovo ljeto, na kulturnom uzdizanju i skupom pumpanju kisikom.