Već pomalo i meni samom postaje degutantno pisati o događajima iz Županijskog nogometnog saveza i čini mi se to kao šamaranje mrtvaca, ali kao iskreni zaljubljenik u najvažniju sporednu stvar na svijetu, nikako da ne vidim u najmanju ruku neke čudne aktivnosti te “kuće”.  

Grad Bjelovar u sklopu budućeg Sportsko rekreacijskog centra namjerava graditi novi nogometni stadion primjeren prvoligašima i drugoligašima. Dok će za zatvorene bazene tek tražiti investitore, gradonačelnik je odlučan da Grad vlastitim snagama, ako treba i uz pomoć kredita, još ove godine krene u gradnju objekta teškog 22 milijuna kuna. S obzirom da Bjelovar nema, a čini se još dugo neće ni imati nogometnog prvoligaša, teško će doći i do druge lige, postavlja se pitanje koliko je nužno baš sada, u kriznim vremenima zaduživati se za projekt  , za koji se ne zna kada će dobiti pravu funkciju? Izgleda toliko besmisleno, kao i zapošljavanje Ivana Bedija, 59-godišnjeg bivšeg igrača Dinama za instruktora mlađe kategorije u Županijskom nogometnom savezu. Još je čudnije da je Bedi dobio ugovor ni manje ni više, nego na deset godina. Teško bi to Bediju uspjelo,bez obzira na slavne nogometne dane, da nije bilo svesrdne pomoći predsjednika Županijskog nogometnog saveza.     

Bez konzultacija i mišljenja Zbora trenera, a to bi trebala biti obaveza, Nogometni savez je s Bedijem sklopio ugovor o radu koji se ne može raskinuti prije isteka desete godine važenja i s bruto godišnjom plaćom od 170.000 kuna. No, ne ide sav novac iz blagajne Saveza. Model predviđa da 50 posto iznosa treba ići na teret Nogometnog saveza, 25 posto na grad Bjelovar i 25 posto na Županiju. Prema tom konceptu desetogodišnji razvoj nogometa u Županiji  iznosi oko 1,7 milijuna kuna. Taj iznos morat će izdvojiti nogometni klubovi i porezni obveznici kako bi se isplatila plaća čovjeku, koji će za deset godina imati 69 godina i kao instruktor mlađih kategorija, vjerojatno trčati za djecom po livadama nogometnih terena.

Županija i župan Miroslav Čačija nisu htjeli ni čuti za ovakav sporazum, a gradonačelnik Korušec se ogradio i potpisao ga uz uvjet da otkazni rok bude šest mjeseci. Međutim, to očito nije bila prepreka da čelni ljudi Saveza ipak ne „provuku“ sporazum kakav su htjeli i zaposle Bedija. Članovi Izvršnog odbora tvrde da im je rečeno kako Grad i Županija prihvaćaju sporazum na deset godina. Bilo kako bilo, Bedi je zaposlen od prvog siječnja, a Savez je za usluge instruktora za mlađe kategorije i njegovu plaću za prva četiri mjeseca izdvojio oko 50 tisuća kuna, a od partnera koji bi tu plaću trebali sufinancirati, još nije dobio niti jedne lipe.

Za svaku je pohvalu pak briga za razvoj mladih nogometaša, no čudno je da smo prije desetak godina u Prvoj nogometnoj ligi imali 15 nogometaša i instruktora volontera, danas imamo samo jednog prvoligaškog igrača, ali zato imamo profesionalnog instruktora. Nekada smo imali jednu pionirsku ligu i NK Bjelovar s domaćim igračima u Jedinstvenoj drugoj ligi, a danas imamo desetke liga i pionirskih momčadi i NK Bjelovar u trećoj ligi. Ove zime iz Mladosti  Ždralova i NK Bjelovara prema pionirskim pogonima prvoligaških klubova otišlo je osam mladih nogometaša, koje su stvorili klupski treneri sa smiješnim mjesečnim primanjima, bez utjecaja Saveza na njihove transfere. Možemo samo nagađati kakav će tek sad dodatni motiv imati treneri u klupskim nogometnim školama, koji rade za oko tisuću kuna mjesečno, kad je Savez za instruktora spreman izdvojiti trećinu godišnjeg proračuna.

Psi laju, ali karavane na žalost i dalje prolaze. Bartolčić će u dogledno vrijeme napustiti Nogometni savez, ali s njegovim odlaskom na žalost neće nestati i desetogodišnja obaveza isplate pozamašne plaće vremešnom nogometnom instruktoru za mlade. Damir Župan