Vlada RH je prošli tjedan proglasila tjednom dobrih vijesti. Očekivali su pljesak, a ono – pitaju ih građani jesu li normalni, vide li oni tamo gore dobro, jesu li otkrili da se živi lošije... Razočarenje... Gotovo je nevjerojatno da još nisu naučili da pljeska nema (osim na stranačkim skupovima gdje se nitko ne želi zamjeriti šefu). Građani još uvijek misle da Vlast mora raditi za dobrobit svih stanovnika Lijepe naše. I lokalno i globalno. Sporo uče, a to je skupo.
No, koje su to dobre vijesti za koje se očekivao pljesak? Nismo pali u smeće, rejting zadržan. Šampanjac u Vladi. Kako nam je malo dovoljno! I sami su, izgleda, znali da smo za pad rejtinga. Ne mislili, znali! Pad konkurentnosti je neoboriv dokaz... Prestigle su nas zemlje okruženja. Situacija postaje opasna kad Bosni počnemo gledati u leđa. I na to smo se pripremili.
Kad – agencija nas pomilovala i ako su naravno, znali za pad konkurentnosti. Ključno je pitanje zašto je baš Hrvatska jedina u Europi uspjela zadržati rejting. Naime, pale su sve zemlje s puno jačim ekonomijama i većim radom. Linić zna što radi, to je sigurno. Postoji bojazan da iza te procjene stoji nešto što će nas skupo koštati. Uvijek je tako! Vrijeme će pokazati je li u pitanju samo činjenica da nismo skliznuli u smeće kako bi mogli vraćati dugove. Tako su nam, po toj teoriji oni kojima smo dužni, ostavili kreditni rejting samo kako bismo im mogli vratiti dugove, da nam ništa ne moraju oprostiti ni pokloniti.
Bez odgovora ostajemo što je učinjeno ove godine da ne otklizimo dalje, još jače... Mislim da ne puno, nameti su veći nego lani i logično smanjena konkurentnost. No, što znači jačanje konkurentnosti kad nemamo pravi odgovor što će u RH ostati naše (bar ne ono što vrijedi) – autoceste, zadnja banka i osiguranje odlaze na bubanj. Ostaju nam gubitaši. Slaba korist od činjenice što svi oni koji tako rade, uvijek na kraju izgube izbore. Gubici su trajni! Tko ne vjeruje, nek pogleda Mađarsku. Definitivno, kreditni rejting je znak da je ova vlast procjeniteljima draža od opozicije, koja će se jednom valjda konsolidirati i progovoriti suvislo u Saboru i van njega, jer Lesar i HDSSB nisu dovoljni. Nema dobre vlasti bez dobre opozicije – pravilo demokratskih društava. Ni lokalno ni nacionalno.
Lokalno – opozicija u gradu pristojna i neprimjetna... Smiješne i neprofesionalne ankete, načelni prigovori, nepripremljna pitanja. Kao da se ne pripremaju uzeti vlast. Možda misle da pada s grane, kao na nacionalnoj razini. Valjda će ih u jesen probuditi pa ćemo čuti prijedloge za bolji život sugrađana, vidjeti ministra s darovima. Presice više ne pomažu. Ako tako bude, u gradu bi tako mogli ostati gotovo isti stanari, na čemu se temeljito radi, koalicije se kroje.
Županija je živnula, prekrojena, osvježena – tako kažu akteri. Podijeljene važnije fotelje. Pojavila se nova opozicija – HDZ. Na prvoj skupštini bit će jasno jesu li svi shvatili i prihvatili nove uloge. Hoće li nas SDP uvjeravati da je baš u županiji došlo do napretka, da plaće rastu, baš kao i zaposlenost, a investitori samo što nisu stigli? I da, više nećemo biti na začelju... Nekako ne vjerujem da su spremni pomesti pod tepih sve što su HDZ i HSS ostavili.
A, da, HDZ nije! Očekujemo dokaze da ni o čemu nisu odlučivali. Možda se pojavi koji predizborni program za pomicanje sa dna. Ili je vjerojatnije, optužbe tko je koga reketario. To je uvijek lakše, a jedni drugima – neće biti dužni. Eto, burne jeseni!