NAŠI SUGRAĐANI  Umirovljeni šumar Bogumil Hribljan

Bogumil Hribljan umirovljeni je inženjer šumarstva, magistar znanosti, stručnjak s brojnim specijalizacijama, a sigurno jedan od Bjelovarčana s najzanimljivijim radnim vijekom. Prvi posao nakon završetka fakulteta mu je bio nedaleko Sjevernog pola kamo ga je poslao poznati svjetski proizvođač motornih pila. U šumama sjevera, gdje je lako prelazio granice Švedske, Finske i Norveške, ostao je četiri godine, a radio je na školovanju radnika za rad na radnim strojevima.
Nakon povratka u Hrvatsku radio je u Zagrebu i ubrzo se oženio, a u Bjelovar dolazi 1954. godine. Zaposlio se u tadašnjem Šumskom gospodarstvu i bio je, kaže, "katica za sve".
- Tamo gdje nisu mogli dobiti čovjeka, uskakao bih ja. Uvijek me je spašavala dobra komunikacija s ljudima, to je bila moja sreća – prisjeća se mr. Hribljan.
No, još važniji je sretan život sa suprugom, Bjelovarčankom Blaženkom s kojom se osamdesetih godina uputio u središnju Afriku, kada je Hrvatska zakupila pravo gospodarenja na 500 tisuća hektara šuma. Hribljan je bio šef ekspolatacije i proveo je na tom poslu u Kamerunu četiri godine.

Lijepi afrički dani

-Mnogi se naši ljudi u Africi nisu mogli snaći. Ja sam mnogima dao posao za koji su bili plaćeni i bili su zadovoljni, a supruga je kao medicinska sestra skrbila o njihovom zdravlju, pa je to odlična kombinacija. Plaća mi je bila dobra i bilo nam je lijepo.U Africi smo se dosta družili s katoličkim misionarima, koji su uglavnom bili Francuzi pa mi je dobro došlo znanje francuskog jezika koji sam učio u školi – prisjeća se afričkih dana gospodin Hribljan, te dodaje da su šumama doista gospodarili, a to znači i sjekli, ali nikad ostavljali golu zemlju.
-Nikad se nije sjeklo više nego se smjelo. Stanje šuma je uredno,a hrast i bukva su još uvijek najvažnije drvo, ali imamo i grab, jasen, javor, klen. Imamo najstarije hrastove šume u kojima ima hrastova starih do 140 do 200 godina, viših od 35 metara. Najpoznatija šuma Bedenik i danas postoji. S vremenom su neke šume prorijeđene, a na žalost ima i potpuno srušenih, gdje je sada branjevina. Neke granice u sječi se ne smiju prijeći – ističe poznati bjelovarski šumar. On sam je zaljubljenik u drvo pa je sretan što u svome dvorištu ima lijepo zelenilo, među kojim lješnjak star dvjestotinjak godina.

(rs)

Opširnije pročitajte u tiskanom izdanju Bjelovarca