Mogu li Bjelovarčani zamisliti Dan grada, svetog Mihovila, bez sjednice Gradskog vijeća koja počinje točno u 10,43 sati sjećanjem na eksploziju Barutane? Teško! Tradicija i čuvanje običaja dio su identiteta. Neotuđiv. Do sada su u to vrijeme na sjednice Gradskog vijeća dolazili načelnik GS, premijer, predsjednik RH, ministri… i ni zbog koga se nije mijenjalo vrijeme.
Mimohod – opstao upornošću i snagom volje odlučnih pojedinaca i Bjelovarskih branitelja. A mijenjale su se gradske vlasti. Sjećanje na pobjednike – svetinja, prva točka konsenzusa… znali su to i poštivali i prije nego je predsjednik Josipović govorio o konsenzusu.
Zaboravljen Vukovar, misa bez dužnosnika na Dan državnosti. Svakoj naciji je potreban ponos i samopoštovanje, bez njih se rastačemo. Posebno u zemlji u kojoj se 83 posto građana izjašnjava kao katolici.
Može li se to dogoditi u našem gradu, u našoj županiji? Je li moguće preskočiti Kusonje? Teško! … Iako, politika odlučuje…
Sljedeće proljeće su lokalni izbori, oni uvijek donose nove vjetrove. Skoro uvijek. Uvjerena sam da kod nas stižu. Neke političke opcije, (a kod nas su baš te vladajuće) su istrošene. Te stranke su na nacionalnoj razini ostale gotovo beznačajne a bezidejnost istih osjeća se i lokalno.
Ljeto stiglo, politika zašutjela bez obzira što je izborna godina u tijeku. Nekako ne vjerujem da kriju mačeve jedni od drugih, vjerojatnije je da ih nemaju. Gradski SDP neuvjerljivo maše nevjerodostojnim „anketama“, ne shvaćajući da nisu više u oporbi, da nije na njima da pitaju već da odgovaraju, predlažu, nude rješenja… Oni izgleda odlučili praviti se da sa SDP –om u Zagrebu nemaju ništa. Razumljivo ali – neuvjerljivo! Izgubiti popularnost u pola godine, u vrijeme kada je opozicija ratovala samo u svojoj kući, ozbiljno je upozorenje. A grijeh nacionalnih struktura plaćat će za početak - lokalno. Njihovi filmovi o „radnim pobjedama“ neće zavarati sve siromašnije i zaduženije građane.S nestrpljenjem očekujem, već dugo, prve snažne poteze naših zastupnika i zastupnica vladajuće koalicije.
HDZ se pozicionira lokalno, županijski. I vrijeme im je! Nadam se da ćemo na sljedećoj skupštini svi shvatiti tko je opozicija, a tko vlast. I ono najvažnije,tko je za što kriv, a možda i – ima li zaslužnih.
Laburisti rastu, prometnuli se u jaku oporbenu stranku u sabornici. U gradu ne znamo tko su. Možda su oni rješenje za gradske kadrovske dileme?
Dok je tako, moj prijatelj Toni može biti gradonačelnik dok god želi. „Ankete“ ga nasmijavaju, a od njih crvene( ili bi trebali) oni čija struka traži poznavanje tog zanata.
A možda se u ovom čudnom loncu pojavi novi začin-poduzetnički? Šuška se sve glasnije da se oni spremaju na izbore, da žele grad i županiju voditi kao poduzeće – sa što manje administracije i što više konkretnih poteza. U suši političkih stranaka taj posao nije težak.
A građani će izabrati. Teško je shvatiti izostanak političkih inicijativa. Naročito meni, koja još uvijek znam kad je za što vrijeme.