Bjelovarije

U administrativnom odjelu bjelovarske policije zaposlena je jedna mlada dama koja po čitave dane ovjerava i unosi kupoprodajne ugovore između bivših i sadašnjih vlasnika prijevoznih sredstava, od traktora do kamiona. Jednom ili dvaput bio sam na tom šalteru i svaki puta iznenadila me svojom stručnošću i ljubaznošću. Jest, to je u opisu njezina posla, ali državni službenici toliko su uvjereni u sigurnost svojih radnih mjesta da im i samo podizanje glave prema osobi s druge strane šaltera predstavlja izniman napor, a o ljubaznom pozdravu da i ne govorimo.
Ta mlada, i subjektivno govoreći, prilično atraktivna mlada djevojka svakodnevno se bori s nama, običnim ljudima koji s jedne strane mrze čekanje u redu, s druge naprosto obožavaju tu i tamo uputiti neprikladan kvazikompliment tipa: Mala, tol'ko si mi dobra da bih te sutra oženio. Začudo, njoj s posebnom lakoćom uspijeva izići na kraj s gomilom švercera automobila i polupijanih traktorista (ispričavam se na sterotipima) koji joj svakodnevno dahću za vratom.
Ona predstavlja nedostižni ideal državnog službenika, zbog čega smatram da će prije dobiti otkaz, nego napredovati u svom poslu, jer će kao takva "kvariti" sliku ostalih. Na razmišljanje o njoj potaknula me nedavna premijerova košarica Vladimiru Ferdeljiju, uspješnom poduzetniku koji je imao iluziju da će svoje nedvojbene menadžerske sposobnosti upregnuti za boljitak Hrvatske. U roku od mjesec dana premijer Milanović dao mu je korpicu, jer je naivni Ferdelji u intervjuu za Globus izjavio da ova Vlada nema hrabrosti za reformu državne uprave, što je notorna činjenica. Ivo Josipović Ferdeljijevu je smjenu komentirao nogometnim rječnikom, kazavši kako je "neobično igrati u jednoj ekipi, a pucati prema svom golu", što pokazuje da je i on sam promijenio mjesto boravka te doselio na Planet političkih dužnosnika, na kojemu ne možeš pljunuti, a da pritom ne pogodiš u oko sposobnog menadžera raspoloženog za rad u hrvatskoj Vladi. Naravno, premijeru neće biti teško pronaći zamjenu za Ferdeljija. Možda iskopa nekog načelnika općine u kojoj radi više od jednog poduzeća. Taj će jamačno znati kako poboljšati poslovanje Hrvatskih autocesta i ostalih državnih bankomata, pardon, poduzeća.
Iako ova Vlada nema muda riješiti se viška službenika na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te reforme su nužne i samo je pitanje hoćemo li ju pokrenuti na koljenima, uz pomoć MMF-a ili samostalno, uzdignute glave. Taj ključni trenutak bliži je nego što se očekuje - pitanje je dana kada će predstavnici rejting agencija pročešljati državni proračun i zaključiti da lova i dalje curi na sve strane. A onda će Milanović ponoviti Ferdeljijeve riječi, ali neće samoga sebe otpustiti, već će izjaviti da je Vlada dala sve od sebe da ne bude otkaza u državnoj i inim upravama, ali eto, međunarodni bankari nemaju razumijevanja za dugogodišnju socijalnu politiku uhljebljenja nesposobnih.
Otkaza će, dakle, biti. Oni su samo pitanje trenutka. A onda, kada će se rezati birokracija u MUP-u, otkaz bi mogla dobiti upravo djevojka s početka ove priče. Jer ona svojom voljom za rad, ljubaznim nastupom i neizostavnim osmijehom također "puca prema svojem golu". Ona nam daje iluziju da susret s birokracijom ne mora biti bolan poput posjeta zubaru, vađenja krvi ili gastroskopije, već naprotiv, poput ugodne šetnje parkom tijekom sunčana dana (okej, malo pretjerujem, ali sve u dobroj namjeri).
Jer, ako makneš onog najboljeg, vrijednost svih ostalih prosječno je veća. A i nama, takozvanim korisnicima (ima jedan bolji izraz, ali nije za novine), lakše je podnijeti hladna, natmurena lica u prostoriji u kojoj nitko ne odiše vedrinom.

Igor Kokoruš