Živim li ja to u nekoj drugoj zemlji? Slušam li iste vijesti kao i Vlada i saborska oporba koja se u nedjelju navečer okupila na Markovu trgu čekajući rezultate referenduma? Sada već službeni rezultati kažu da je na referendum izašlo nešto više od 43 posto građana, od toga 66 posto glasalo je ZA, 33 posto protiv ulaska u EU. To znači da je za Uniju glasalo samo 28 posto građana hrvatske, ukratko, niti jedna trećina. Ostali ili nisu izašli na referendum ili su glasali protiv. To ni ne čudi jer za sve što nas je mučilo proteklih godina okrivili smo EU, od Haaga do PDV-a. U usporedbi s drugim zemljama koje su već prošle ovo referendumsko izjašnjavanje, u Hrvatskoj je apatija najveća, najmanji odziv građana od svih zemalja članica Europske Unije. Najmanje vjerujemo institucijama Unije. Vladajući u TV nastupima poručuju: ZA je glasalo dvije trećine građana. Pitam se vjeruju li oni u to što govore ili nas jednostavno lažu? Što se točno slavilo u Saboru? Iako su građanima političke elite poručivale kako je izlazak i pozitivno izjašnjavanje pitanje života i smrti, mirovina i preživljavanja, većina građana na referendum nije izišla.
Tako su poručili onima koji su slavili na Markovu trgu: više vam ne vjerujemo i ni pod cijenu gladi više ne glasamo. Godinama glasamo i biramo, a ništa se ne mijenja. Što god da zaokružimo uvijek nam je isto, jedino je vama bolje, a za vas nas nije briga!
Ove jasne poruke građana kao da do Markova trga ne dopiru. Dan poslije tog sudbonosnog referenduma, bar su nam tako rekli, ništa se nije promijenilo. Prijetnje novim porezima stižu sa svih strana, poskupljenja ne čekaju novu stopu PDV-a. Oni koji bilježe dobit u milijardama otpuštaju svoje radnike (HT). Ljudi u kolonama prosvjeduju protiv te kontradiktornosti i poručuju: ovako dalje ne možemo. Što će tek biti s onima koji rade u tvrtkama gubitašima? Političari, kojima sam i sama do nedavno pripadala, ne čuju ni ovu poruku, kao ni onu s referenduma, kao da žive na nekom drugom planetu. Moram parafrazirati naslov jedne knjige: Oni su sa Marsa, a mi s Venere. Hoćemo li se ikad naći na istom planetu? I opet ne mogu da se ne pitam jesam li ja nakon izlaska iz politike po defaultu napustila Mars i probudila se na Veneri, ili sam sve ove godine bila stranac na Marsu. I na kraju moram se vratiti na početak, ako se ikad poželim vratiti u politiku neću zaboraviti da je 28 posto i dalje manje od jedne trećine, koliko god mi to ne išlo na ruku.

Piše: Đurđa Adlešič