Tjedni retrovizor

Narod je odlučio, konačno sam i ja u Europi. Ne znam trebam li se veseliti ili ne, ali sigurna sam da ima onih koje trenutačno muče mnogo veće brige. Nekako u sjeni referenduma i blistavih izjava ministrice Pusić, te sada već razdražljivih odgovora premijera Milanovića od kojega ova čudna javnost traži još čudnije odgovore na pitanja oko povećanja PDV-a i novih poreza, od kojih će nam, gle čuda, biti punije lisnice, ostali su unutarstranački izbori u HSS-u i HSLS-u. HDZ ima sreće što se svakodnevno ukaže bar po jedan kandidat koji misli da može biti bolji od Jadranke Kosor, pa time HDZ dobije bar pet minuta u svim medijskim prostorima.
Očito svi misle da nije teško biti bolji od Jadranke. Gledano izvana bar dva milijuna hrvatskih građana misli da voditi političku stranku i nije neki "kumst", a još je manje znanja potrebno da odigraš sve igre u pravo vrijeme i s pravim ljudima kako bi zadržao parlamentarnu oznaku.
Očito je to mislio i Darinko Kosor kada je preuzimao HSLS i rekao odlučno NE svim mogućim koalicijama i čvrsto odlučio da će ta stanka pokazati hrvatskom narodu kako se pošteno, bez igara i igrica vodi liberalna stranka, a birači će to prepoznati i honorirati s najmanje 15 do 20 posto glasova. Međutim, hrvatski građani u vrijeme parlamentarnih izbora još nisu bili u Europi i očito vođeni balkanskim razmišljanjem, svoj glas su dali onima za koje je bilo gotovo sigurno da će dobiti većinu, sastaviti vladu i time bar dobiti realnu šansu da nešto i naprave.
HSLS je prošao kako je prošao, predsjednik Kosor umjesto ponuđene ostavke zbog lošeg izbornog rezultata, svom članstvu je ponudio novu kandidaturu za predsjednika. Raspustio je nekoliko ogranaka, kako bi smanjio broj nezadovoljnih delegata na izborima 18. veljače i duboko vjeruje u pobjedu nad Mladenom Gajskim, zagrebačkim odvjetnikom, za sada jedinim protukandidatom. Mnogi su očekivali da će svoju kandidaturu ponuditi i popularni kutinski gradonačelnik, međutim njegov odgovor sukladan je trenutačnom položaju liberala u Hrvatskoj: Na što da se kandidiram, pita se Žmegač. Pametno,svjestan je da bez ijednog zastupnika ne može učiniti gotovo ništa za stranku, očito je odlučio pričekati neka bolja vremena. Ne želi Žmegač biti taj koji će ugasiti svjetlo u stranci.
Bolja vremena nije htio čekati Damir Bajs i unatoč činjenici da je HSS na najnižim granama ikada hrabro će se u subotu suprotstaviti kumovima Hrgu i Korenu, kojima leđa čuva Božidar Pankretić. Hrg kaže da želi provjetriti stranku na svim razinama u nadi da će propuh otpuhati i sve dosadašnje HSS-ove načelnike, gradonačelnike i župane koje je Bajs itekako zadužio. Svoje namjere nisu skrivali ni na sjednici predsjedništva stranke gdje je prštalo od silnih uvreda i brojanja svakog glasa koji je tko dobio. Bez blata nije prošao ni Friščić, jer su kumovi zaboravili da ih je on stvorio, instalirao i držao na pozicijama na kojima su. Ali, tako je to u životu, a politika je znamo što, pa se ne treba više ničemu čuditi. Nisam baš sigurna bi li za Bajsa bilo da pobijedi ili izgubi u subotu. Možda bi bilo dobro pustiti (ne)prijatelje da sjednu u stranačku fotelju predsjednika i s pozicije saborskog zastupnika gledati kako se koprcaju u nemoći povratka na staru slavu.
A da je pameti u glavama i da im je svima kao što se kunu na duši i srcu 107 godina Radićeve tradicije moglo se lijepo dogovoriti. Bajs predsjednik i pola mandata zastupnik, a Hrgu druga polovica, staviti glave skupa i spremiti se za lokalne izbore. U suprotnom, možemo očekivati da će Kukuriku koalicija ubrzo preuzeti vlast u županiji, gradovima i općinama.
Nakon što je sa političke scene nestao DC, HSP je uništio sam sebe, pitanje je tko će ugasiti svjetlo u HSS-u i HSLSU?

Piše: Ivanka Štedul