Bjelovarije

Tjedan dana nakon što je SDP-ovka Vanja Posavac u Bjelovarcu samouvjereno najavila svoju kandidaturu za gradonačelnicu Bjelovara, jednako su postupili i HDZ-ovci. Međutim, ime njihova kandidata još uvijek je nepoznato, jer po onome što se šuška u političkim kuloarima, mladi dogradonačelnik Ante Topalović ne želi tek tako uletjeti u trku. Naime, on je svjestan svog glavnog hendikepa, a taj je da iza sebe nema niti jedan uspješno realiziran projekt kojim bi svoje sugrađane uvjerio u vlastite sposobnosti. Usto, Topaloviću su nimalo ne žuri da već u svojoj 26-oj godini zabilježi prvi krupniji poraz. Stoga u HDZ-u, koliko čujem, ozbiljno razmišljaju da Bjelovarčanima ponude kandidata iz poduzetničkih voda. Izbor je navodno sužen na tri člana stranke čija se imena čuvaju u najvećoj tajnosti.
 U svakom slučaju, iduće godine završit će 12-ogodišnji kontinuitet liberala kojega je prošlog milenija (kako to davno zvuči!) započela Đurđa Adlešič, a nastavio Antun Korušec. Teško je očekivati da će se njih dvoje natjecati za gradonačelničko mjesto iz najmanje dva razloga - em su zasićeni politikom, em nemaju potrebnu stranačku infrastrukturu. Pobjeda kandidata "novog" HSLS-a pod vodstvom Darija Hrebaka bila bi pak pravo čudo, jer trenutno im je i sam opstanak stranke pod velikim upitnikom.
 Dakle, glavna bitka vodit će se između Posavčeve i trenutno bezimenog HDZ-ova predstavnika, a da su izbori sutra i da Bjelovarčani glasuju onako kako su glasovali na parlamentarnim izborima, SDP bi premoćno pobijedio. Naime, Korušec je postao prvi neposredno izabrani bjelovarski gradonačelnik s osvojenih 7.323 glasa, dok je svoj glas Kukuriku koaliciji na zadnjim izborima dalo 10.093 Bjelovarčana. No, pripisati te glasove Vanji Posavac bilo bi prilično pogrešno, jer u izravnom srazu s Korušecom ona je prilično uvjerljivo izgubila, osvojivši tek 4.298 glasova. Drugim riječima, SDP je taj koji ima velik kapital u Bjelovaru, a ne novopečena saborska zastupnica.
 Međutim, SDP zajedno sa svojim koalicijskim partnerima trenutno može birati između lošeg i goreg, jer "dobra" opcija naprosto ne postoji. Ukoliko ne uspiju srezati proračun za pet do devet milijardi kuna prijeti nam bankrot, a ukoliko ga skrešu, bit će sretni ako se nezadovoljstvo zatvaranjem pipe zaustavi samo padom popularnosti, bez uličnih prosvjeda ili prijevremenih izbora. U takvom scenariju HDZ-ov kandidat, pogotovo ukoliko će se raditi o gospodarstveniku dokazane sposobnosti, a ne nekoj bilogorskoj verziji Željka Keruma, gotovo sigurno pobjeđuje. Ipak, da stvari ne budu tako jednostavne pobrinuo se Riječanin Zlatko Komadina, novi ministar prometa koji je, začudo, umjesto politikantstva poslušao argumente i najavio početak izgradnje "Pruge zvane čežnja". Obećanja su, pogotovo u politici, prilično jeftina i naravno da nikoga ne bi pretjerano iznenadilo da Komadina već za mjesec dana zaboravi "bilogorsko obećanje", no ukoliko se dogodi to naše željezničko čudo, Posavac bi već početkom iduće godine, sukladno dosadašnjoj predizbornoj praksi, mogla početi dijeliti balone s SDP-ovim logotipom od Žabna do Gradeca. Tu je, naravno, i bilogorski ipsilon za čiju se izgradnju pragmatično zalaže Zvonimir Mršić, svjestan da bez njega ne može progurati podravski krak brze ceste. No, neovisno o tomu koga će Bjelovarčani na kraju izabrati, prilično sigurnim čini se prvo ozbiljnije provjetravanje gradske uprave. Ostaje za nadati se da će ono biti u korist nas koji ovdje živimo.

Igor Kokoruš