Bjelovarije

Kada sam nedavno vadio novu osobnu iskaznicu, iz temelja sam promijenio mišljenje o hrvatskoj birokraciji, shvativši kako je ona miljama ispred svoga vremena. Naime, siguran sam kako niti jedna državna birokracija osim naše u svojim obrascima nije predvidjela putovanje kroz vrijeme. Jer, na zahtjevu za izdavanje osobne iskaznice morat ćete, među ostalim, ispuniti sljedeće rubrike: dan, mjesec i godinu rođenja, mjesto i državu rođenja, rođeno prezime i ime roditelja. A izmjena podataka u tim rubrikama moguća je samo uz pretpostavku putovanja kroz vrijeme.
 Osobno, rođen sam 21. travnja 1975. godine u Sarajevu, BiH, ali čelnici MUP-a vjerojatno smatraju kako postoji mogućnost da prije kraja ovozemaljskog života otputujem u Bosnu unazad 40 godina te spriječim svoje roditelje da se upoznaju, zaljube i naprave me tako da se rodim baš toga dana u baš tome mjestu.
 Otkako sam izvadio novu osobnu iskaznicu, uvukao mi se crv sumnje - što bi se dogodilo da sam napisao kako sam rođen 28. lipnja 1978. godine u Vrbovcu? Vjerojatno bi me istoga časa ispod pazuha primila dvojica agenata obučenih u crna odijela s crnim sunčanim naočalama na nosu. Odveli bi me u podzemni bunker do kojega se spušta ultrabrzim liftom, posjeli u posebnu prostoriju i tražili da otkrijem lokaciju vremenskog stroja.
 A ja bih im rekao da sam ga, znajući što me čeka jer sam već putovao u budućnost, sakrio na drugo mjesto. Vjerojatno bi me pustili kada bih im rekao dobitnu kombinaciju sljedećeg kola lota…
 Bahat u svojoj suludoj namjeri, ne samo da sam tražio novu osobnu iskaznicu, već sam odlučio i promijeniti adresu stanovanja. A kako nisam vlasnik objekta u kojemu stanujem, prebivam te živim, skoknuo sam do katastra da vlasniku skratim muke.
 Potpuno besplatno i bez ikakvog čekanja dobio sam posjedovni list, službeni dokument na kojemu piše da ne predstavlja dokaz o vlasništvu. Čemu onda služi katastar? Ničemu neophodnom. Katastar je, onako kako ga ja shvaćam, slijepo crijevo austrougarske birokracije kojega nitko nema hrabrosti ukinuti jer, kvragu, nisu Austrijanci Hrvati pa da izmišljaju bespotrebne institucije. Katastar je, naravno, u Austrougarskoj imao svoju svrhu - služio je kao osnova za naplatu poreza na prihod od poljoprivredne proizvodnje jer zemljištr bilo u vlasništvu vlastele, a porez se naplaćivao seljacima, u čijemu je posjedu bilo zemljište. Bog zna kada je taj porez ukinut, ali katastar ne samo da nije ukinut, već mu se i dalje izmišlja svrha, što je otprilike kao da u dvorištu kuće držite olupinu fiće, pa na njoj sušite rublje tek toliko da imate izgovor da ne zovete službu za odvoz glomaznog otpada. A kako se kod nas šuška o uvođenju poreza na imovinu, ne bih se čudio da se pored katastra i gruntovnice osnuje još jedna zemljišna instanca. Baš kao što se pored JMBG-a osnovao OIB, ali unatoč tomu na zahtjevu za novu osobnu uz OIB obavezno morate navesti i - JMBG.
 I za kraj, vadeći tu prokletu novu osobnu, naivno sam pomislio da ću si uspjeti uštedjeti barem par minuta vremena, pa sam službenicu na šalteru zatražio broj računa na koji moram uplatiti 40 kuna pristojbe, čega li već.
 - Želite li samo produljiti osobnu ili mijenjate neke podatke?
 - Mijenjam adresu.
 - Onda vam ne mogu dati broj računa sve dok ne predate svu potrebnu dokumentaciju.
 - Zašto?
 - Zato što dokumentacija može biti nepotpuna pa postoji mogućnost da vam ne izdamo novu iskaznicu, a u tom slučaju vam ne možemo vratiti uplaćeni novac.
 - Dajte mi broj računa, a ja vas, ako pogriješim, neću tražiti povrat novca.
 Na što me službenica tako nadmoćno pogledala da sam u hipu spoznao mizernost vlastite inteligencije i elementarnu nelogičnost svojih razmišljanja.

Igor Kokoruš