Tjedni retrovizor

Kukuriku je zakukurikao i Hrvatska se okrenula ulijevo. Podsjetilo me to na jedan od bivših izbornih slogana " Leve iti ne!" Kako sada izgledaju stvari slogan bi mogao glasiti "Desne iti ne!", jer upravo tako se ponašala većina birača na nedjeljnim izborima.
Ne samo da je lijeva koalicija hametice poharala Hrvatsku, pa čak i ona najhadezeovskija uporišta, birači su sa šest mandata Hrvatskih laburista dodatno okrenuli ulijevo. Jer nema lijevijeg od radničke stranke. Kad tom broju dodamo i trojicu Srba, koji su po difoltu lijevo, koliko god se pobjednici opirali i pokušavali hrvatski narod uvjeriti da Hrvatska nije zaokrenula ulijevo, već se izmišljaju kategorije poput lijevog centra, brojke su neumoljive.
Je li ovakav zaokret dobar ili loš, pokazat će se vrlo brzo. No, ja sam više zabrinuta za krive procjene nekih Bjelovarčana, koji su godinama imali sigurnu iskaznici HNS-a u džepu, ali nisu imali strpljenja. Dugo im bilo čekati da Čačić iskemija cijelu priču s Milanovićem, pa su iskaznicu zamijenili onom HSLS-a. Kad eto ti vraga, Đurđa izašla iz stranke i preuzeli ju oni kojima se to mijenjanje iskaznica baš ne sviđa i sada našem bivšem HNS-ovcu, ne preostaje drugo nego da i dalje, bar na papiru bude liberal. Koja greška, jer s obzirom na jačinu HNS-a u Bjelovaru, a uskoro će se apetiti na krilima velebne pobjede znatno povećati,Čačić će imati problem. Koga, primjerice kandidirati za gradonačelnika? A tada bi se, koliko čujem mogao odigrati isti, a ipak različiti scenarij i opet bi mogao biti povezan s bivšim liberalima.
Kada sam u izbornoj noći vidjela kako ljudi, nakon što se već pouzdano znalo tko pobjeđuje, sukljaju u stožer Kukuriku koalicije, jako sam se zabrinula. Bjelovarski SDP će pod hitno morati preseliti iz potkrovlja "Političarke" negdje u prizemlje. Jer poznavajući nas, odlučne hrabre i dosljedne, već vidim kolonu koja se penje na treći kat ne bi li poljubili ruku mogućoj novopečnoj zastupnici Vanji Posavac. Svijet voli pobjednike, a naročito im voli biti blizu. Tada postoji mogućnost da se koje pobjedničko zrnce pretoči u neku od dobro plaćenih funkcija, a kako da padne na tebe, ako ne budeš blizu.
Nešto manja opasnost da se stepenice "Političarke" sruše pod teretom novih zaljubljenika u socijaldemokraciju, prijeti ipak od onih koji će pohrliti stisnuti ruku prvom županijskom sindikalcu Zlatku Tušaku. Zanimljivo, i on se nalazi na istom katu iste zgrade, samo SDP ide lijevo, a Tušak, prvi bjelovarski laburist desno. Doduše, tamo samo radi, pa sam sigurna da neće dugo zbunjivati bjelovarsku javnost s tim skretanjem udesno i da će sindikalne kopačke zamijeniti saborskim špicericama.
E, sada su ostali oni koji više nemoraju strahovati od brojnih gostiju. Moj Frodo i ja više nećemo kada idemo u šetnju na livadu ispod bazena sretati neke ljude koji bi imali jako važnog posla u stranačkim prostorijama HDZ-a. Sada očekujem, da ako i koga sretnem, da naglo promijene smjer.Više nije popularno, a bogami ni pametno družiti se s onima koji su izgubili izbore.
Mogao bi netko pomisliti da smo i sami gubitnici, pa kud ćeš većeg zla.
Ne znam jel Friščić čita komentare na portalima, ali svakako bi bilo dobro da tu i tamo baci oko. Nekako svi očekuju da se on pozdravi s aktivnim bavljenjem politike i lijepo ode u zasluženu saborsku mirovinu, a mlađima prepusti bitku oko čelne stranačke funkcije. Možda bi oni mogli HSS-u dati prepoznatljivost i vratiti im staru slavu. Jer, ruku na srce, njega je u Sabor gurnuo najuspješniji ministar, sada već bivše vlade i sam ostao kratkih rukava.
Taman kada sam pomislila da je HSS najveći gubitnik ovih izbora pred očima mi počnu iskakati brojke: 3,8, 4,2, 4,8, 2,9,. To su naime postoci glasova koje su birači dali pravašima. Svejedno kojima, jer očito je i njihovim vođama koji su vlastiti ego stavili ispred dobrobiti svojih stranaka, posve svejedno. Da nije, danas bi pravaši u Saboru imali više od 10 mandata, te uz HDSSB i HDZ koji se još ne može odlučiti jel desno, ili ni vrit ni mimo, održali dobru ravnotežu ljevici. Ovako je više od 25 posto glasova naših birača bačeno u vjetar. Zapravo lažem. Nije u vjetar, već u zrak na vrh ljestvice, hrvatskoj ljevici.

Piše: Ivanka Štedul