Tjedni retrovizor

Ljudi, mene je strah. Dodatno moju bojazan podgrijale su prve izjave novoizabranog gradonačelnika Varaždina Gorana Habuša kako je taj najljepši barokni hrvatski grad, s najljepšim grobljem i najbogatijim kulturnim sadržajima, zapravo v riti. Ustvrdio je on to samo dva sata od proglašenja rezultata izbora, a što će sve pronaći kada ozbiljno zasjedne u onu velebnu gradonačelničku fotelju, bojim se i nagađati. Što li je to sve Čehok u nepuna tri mandata sakrio, a novi će gradonačelnik sada razotkriti i naravno podijeliti sa svekolikim pukom hrvatskim u najkraćoj izbornoj kampanji u mladoj hrvatskoj povijesti, ne bi li istodobno svojim partnerima iz Kukuriku koalicije puhnuo dodatni vjetar u leđa, nije teško pogoditi.
Neće me začuditi kada otkrije da je Varaždin prezadužen, da dospjelih, a neplaćenih potraživanja ima bar za jedna kola, da su na čelnim pozicijama tamošnjih gradskih tvrtki podobni, a ne sposobni...i da se baš bog zna šta u takvim okolnostima ne da učiniti. I onda me strah obuzme još jače. Sjetila sam se vremena kada su pokojni Račan i njegovi partneri preuzimali vlast. Nekoliko godina samo su zbrajali koliko je, gdje i kako to HDZ zabrljao, a oni to morali ispravljati.

Političke smjene umjesto autoceste

Bojim se da bi se taj scenario mogao ponoviti nakon 4. prosinca, pa će nam se svakodnevno s malih ekrana obraćati zabrinuta lica Milanovića, Čačića, Hrelje, Jakovčića, a njima se mogli pridružiti još neki koje će Kukuriku morati prihvatiti u svoje okrilje kako bi sastavili vladu. Jer sasvim je očito da nam niti jedna od tih, ali ni HDZ, ne nude program izlaska iz krize. Osim floskula koje već prepoznaju i oni potpuno politički nepismeni, ništa! Ali, nakon 4.prosinca, ako pobijedi Kukuriku, najmanje dvije godine imat će alibi zbog čega ni oni ne mogu pokrenuti gospodarstvo, izgraditi našu brzu cestu, bolnicu ili prugu. Krivac je i bit će, zna se, HDZ. No, ne bojim se da će biti nezaposleni. Poučeni iskustvom Račanove vlade, imat će pune ruke posla smjenjivati tzv. HDZ-ove podobne kadrove i postavljati svoje stručnjake. Od direktora velikih državnih poduzeća, HEP-a, HŽ-a, HAC-a, Croatia osiguranja, a onda su tu i ravnatelji bolnica, policijskih uprava, škola... a kako moramo biti sigurni da nam neprijatelj neće raditi o glavi treba smijeniti i portire i čistačice. Puno je posla Milanoviću zadala Jadranka. Jer ona i samo ona osigurala im i poklonila gotovo izglednu pobjedu. Nitko ne može osporiti činjenicu da je otvorila vrata ormara HDZ-a i pustila sve kosture koje je Sanader brižljivo zaključao, da poispadaju van.

Kolektivna odgovornost

Pustila je Jadranka Bajića, koji danas slavodobitno pokreće istragu protiv HDZ-a, da vršlja po prljavom stranačkom rublju, želeći dokazati da je njezinim dolaskom HDZ u borbi protiv korupcije
okrenuo posve novu stranicu. Naivno se Jadranka nadala da će ti njezini potezi u javnosti izazvati odobravanje. Naivno se ponadala da će građani shvatiti da to više nije onaj "zločesti" HDZ i nagraditi njezino žrtvovanje pojedinih "zaslužnika". Međutim, plan joj se izjalovio. Davno je Jadranka trebala naučiti da u Hrvatskoj nema individulane, već samo kolektivne odgovornosti. Ako su Sanader, Barišić, Jurak i Ježić bili lopovi, onda su to i svih 220 tisuća članova te stranke. Moraju biti, jer da nisu davno bi već prestali biti u toj "zločinačkoj" stranci. Danas joj se i to s punim pravom Sanader smije, doduše iz Remetinca, ali sigurno zadovoljan što su se Jadrankini planovi izjalovili.
Smijali bi se i građani Hrvatske, kada bi bili sigurni da su ovi što dolaze drugačiji, pošteniji, pametniji, sposobniji, bolji.. Kada bi bili sigurni da će Mršiću jednako na srcu biti Bjelovar, kao što mu je Koprivnica, da će Milanović bar dva puta češće pohoditi naš kraj nego što je to do sada činio, a to bi brojkom i slovom bilo bar dva puta, da će Čačiću na srcu biti naša autocesta i pruga, da će Jakovčić bar na četiri godine malo zaboraviti regionalizaciju Istre i tu i tamo doći vidjeti kako pasu i uzgajaju se krave na obroncima Bilogore i kada bi mogli vjerovati Hrelji da će se izboriti za veća prava umirovljenika.

Hrabrost u Kukavici

U međuvremenu, moram odati priznanje na hrabrosti svim pomalo zaboravljenim članovima HDZ-a, njihovim prijateljima i simpatizerima koji su se odazvali pozivu novog županijskog predsjednika Marijana Conera i okupili se u Kukavici na neformalnom druženju. Ne bi bilo razloga za odavanje priznanja da susret nije bio zakazan upravo na dan kada se saznalo da će Bajić dovući na optuženičku klupu cijelu stranku. Pomislila sam da će mnogi koji su već potvrdili svoj dolazak pobjeći glavom bez obzira iz straha da ih slučajno tko ne vidi s članovima te "zločinačke organizacije" i da će brzinom svjetlosti otkriti Milanovićeve vrline, koje doduše još niti jedan ozbiljniji hrvatski politički analitičar nije otkrio. Ali, očito je proradio onaj poznati hrvatski inat, te je odaslana poruka da što ih više gaze, oni su jači. Moguće je da se radi i o goloj činjenici da većina okupljenih u Kukavici, zajedno s Conerom, ne živi od politike i ne treba, niti očekuje da će im politika zaposliti kćer, djecu, užu i širu obitelj. Naime, već davno većina njih je osigurala svoju egzistenciju.

I. Štedul