Tjedni retrovizor

Zabrinjavajuće je bilo čuti ono što nam je preko sindikalnih trbuhozboraca poručila ministrica financija Martina Dalić. To je nešto sasvim novo, iznenađujuće. Ono, čemu se ni u najcrnjim mislima nisu mogli nadati samo sretni nasljednici bogatih stričeva iz Amerike, ili bezbrižni rentijera skupocjenih nekretnina kupljenih ispod stola u neka vremena koja su navodno daleko iza nas.

 Stanje je alarmantno!

 Ministrica je naime u ime Vlade RH zatražila da se 240 tisuća zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama ponovno odreknu božićnice kako bi se uštedjelo 300 milijuna kuna u ovogodišnjem proračunu. I još važnije, kako bi se tim potezom strmoglavo padanje na dno zaustavilo do kraja godine na minusu od 15 milijardi kuna. Jer stanje je, vjerovali ili ne, alarmantno! Stoga se metodom daljnjeg ulizivanja sindikatima koji će opet nasjesti slatkorječivosti nadređenih pregovarača, od njih kani iskamčiti i pristanak na reviziju ranije dogovorene osnovice, što znači da od povećanja plaća od bijednih dva i pol do tri posto, neće biti ništa. Odgoda je navodno, prolongirana za 2012.godinu. A do tada će nam možda uvesti i neki novi harač.

 Nova kozmetika na račun građana

 I sve to u vrijeme kada nam po diktatu Europske unije prijeti ukinuće nulte stope PDV-a na kruh, mlijeko, lijekove, ortopedska pomagala i knjige, što će se morati naplaćivati s najmanje pet posto poreza. To znači da nam se opet smiješi poskupljenje, a sve u ozračju najavljene inflacije od tri posto. U ovaj kozmetički „cušpajz“ valja još dodati i poskupljenje vode koje nam također u skladu s pozitivnim propisima, zakonskim i pod zakonskim aktima, te uredbama uljuđene Europe sprema Komunalac, ali i ono što već odavno znamo i što je već odavno prešlo granicu nulte točke tolerancije. A radi se o prosjeku mjesečnih zarada u našoj Županiji koje se godinama nisu pomakle sa začelja državne ljestvice.

 Kako se „prištekati“ na gradski proračun ?

 Dođe mi da pomislim kako bi svim tim državnim i javnim službenicima već „skuhanima“ za odstrel koji usput rečeno, u našem gradu predstavljaju i većinu onih kojima radna knjižica nije u ladici kućnog regala, bilo pametnije da se nekako „prištekaju“ na gradski proračun. Kakav je takav je, ali izgleda da mu ne prijeti bankrot. Neka bude netransparentan koliko god hoće i ne mora baš svaki vijećnik razumjeti svaku Junkovićevu financijsku vratolomiju. Važno je da svi naslonjeni na njegove jasle, nipošto ne žive loše. Dobro, i oni su u istome košu, ali valja se prisjetiti plaća primjerice, ravnatelja Muzeja, viših i nižih kustosa, knjižničara, pročelnika, pa čak i teta u gradskom vrtiću. Nije da su previsoke, ali im mnogi iz državno- proračunske branše, više nego zavide.

 Sindikalne jasle uvijek su pune

 Ili još sigurnije, neka sve te državne i javne službenike plaćaju njihovi sindikati, koji ih svako malo uvale u neko g…o. Da je tu lova uvijek sigurna, lijepo se vidi i po bezbrižnosti sindikalnih lidera, njihova industrija lažnih obećanja doživljava procvat, a plaćica, kako bi to formulirala premijerka Kosor, ide i dalje. I to lijepa plaćica, od natprosječnih osam do izvanrednih 14 tisuća kuna po lideru sindikalnom. A narod i dalje trune i utapa se u apatiji. Čudnog li svijeta, oni bi „ili bolje, ili dolje“. Lomeći ruke upijaju njihova izvješća o sve tanjim sindikalnim košaricama, umjesto da i onom Severu i Matijaševiću, a posebice Ribiću lupe šakom po stolu i dreknu – ili Božićnice, ili naš novac iz vaše blagajne!

 Okrugli rođendan

 Ovaj ponovni ukrcaj u bezglavi vremeplov koji će državni proračun navodno spasiti od bankrota, događa nam baš u zao čas. Ni prije, niti kasnije, nego uoči dvadesetog rođendana Lijepe naše. A znamo što se obično radi na okrugle obljetnice – zbrajamo učinke, podvlačimo crte, bilanciramo i idemo dalje. Čemu se možemo veseliti! Primjerice tomu, da svaki d… ipak kad-tad, dođe na „šekret“, ili kako se zborilo u ona stara olovna vremena – „OZNA sve dozna“! Uhvatilo se već poprilično onih velikih, a boga mi, svako malo i ovih naših „malih“, lokalnih ribica. Ipak se kreće!

R.I.B.E.Ž.