SA ŽIVOTNE MARGINE Ispovijest mladog Kristijana koji je zbog socijalne bijede izgubio obitelj
Već mjesec dana Kristijan i njegova supruga žive svaki kod svojih roditelja i tajno se nakratko viđaju na gradskim ulicama

Potresna životna priča mladog bračnog para Kristijana i Anamarije Biondić zasigurno bi mogla biti savršeni scenarij za kakav igrani film na temu lica i naličja domaće zbilje. Naime,oni su mladi, vole se, nezaposleni su, nemaju svoj stan, drugo dijete je na putu, ne mogu vratiti kredit za auto, a zbog teške obiteljske patologije i jednih i drugih roditelja, već mjesec dana žive odvojeno i nakratko se tajno susreću na ulici. Bespomoćan i bez ikakve vjere u bolje sutra, Kristijan je o svemu što ga je snašlo odlučio povjeriti Bjelovarcu.

 Ružičasti početak

 -Nakon što smo se Anamarija i ja odlučili vjenčati, sve je izgledalo ružičasto. Imao sam stalni posao, živjeli smo kod njezinih roditelja, a rodila nam se i sada dvogodišnja kćerkica Leonarda. U to vrijeme kreditno smo se i zadužili za novi automobil. No sve je pošlo po zlu kada sam ubrzo skrivio prometnu nezgodu u kojoj je od novog automobila ostala samo olupina i rate za kredit – priča Kristijan.
 Kako ni jedno zlo ne dolazi samo, ubrzo je zbog gospodarske krize dobio otkaz, te otada radi tek povremeno na poslovima električara. U međuvremenu, roditeljima supruge, je dozlogrdila situacija u kojoj se našao mladi par, pa su ih istjerali iz kuće. To prije, što je njezina majka sudužnica kredita koji više nisu imali čime otplaćivati.

Istjerala snahu iz kuće

 - Odselili mojoj majci i očuhu koji je obolio je od PTSP-a, a majka je također psihički bolesna. Pred nešto više od mjesec dana, moja je majka zbog neke bezazlene sitnice izazvala bučnu svađu, rekavši nam neka se oboje gubimo iz njezine kuće. Još uvijek mi je pred očima slika Anamarije koja pred odlazak stoji na kućnome pragu, držeći u naručju malu Leonardu koja je plakala i dozivala moje ime – kaže Kristijan.
 Bio je očajan, ali nije imao kamo, već se smjestio pod krov bake i djeda koji žive u istome dvorištu. Majka mu je trajno zabranila ulazak u njezinu kuću, pa ne može ni do osobnih stvari koje je ostavio u svojoj sobi. No svađe i dalje traju. Majka mu je počela prijetiti smrću, nabacuje se na njega kućnim predmetima čim ga ugleda u blizini.

 Kristijan ne bježi od posla

 -Očajan sam i više ne znam što mi je činiti. Radio bih bilo gdje i bilo što, samo da mogu opet biti sa svojom obitelji. Možda netko u ovome gradu zna za kakvo radno mjesto, ili ima višak kvadrata. Ne bojim se posla, jer sam već s 11 godina ustajao u pet ujutro i s djedom brao papriku na njivi. Ako mi netko može bilo kako pomoći, neka mi se javi na telefonski broj 092/305-1385, moli očajni Kristijan.

Od župnika stiglo 500 kuna pomoći Kristijan se za pomoć obratio bjelovarskom Centru za socijalnu skrb, no za novčanu naknadu ne ispunjava uvjete jer nije podstanar. Bio je kaže i kod fratara u crkvi Sv.Ane, no oni su ga uputili župniku u Biskupiju koji mu je nedavno darovao 500 kuna. U međuvremenu, banka mu je otkazala kredit s ukupnim dugom od 122 tisuće kuna. Kaže kako će se za pomoć obratiti i bjelovarskom gradonačelniku, no ipak najviše vjeruje u humanost svojih sugrađana.

Mirjana Rosić-Zrinski