SAMOUBOJSTVO Život si u parku na Radićevom trgu oduzeo branitelj Darko Jurinić

Stanovnike ulica oko Radićevog trga u noći s petka na subotu probudila je strašna detonacija. Već oguglali na buku i galamu koja vikendom dolazi iz tog parka, gdje naročito mladi traže zabavu, mnogi nisu ni obraćali pozornost.
Tek sutradan vijest da se oko jedan sat u parku bombom raznio hrvatski branitelj i to na vrlo okrutan način, mnoge je ponovno natjerala da se zapitaju, da li se Darku Juriniću , ali i brojnim drugim braniteljima koji su digli ruku na sebe, nekako moglo pomoći.
Što se događalo u glavi čovjeka s nepunih 53 godine života, nitko neće saznati. Tek gosti obližnjeg kafića "92", prepričavaju da se Darko pridružio društvu i od 12 sati počeo govoriti kako se ide ubiti. Budući da je takve prijetnje često izgovarao, nažalost nitko ga odmah nije shvatio ozbiljno.

Bolovao od PTSP-a

Tek jedna mlada djevojka kaže da je ipak netko iz društva pozvao policiju.Tvrdi, bezuspješno,učinila je to kasnije i vlasnica kafića, jer su joj gosti rekli da Darko ima namjeru ubiti se unutar kafića.
Međutim, Darko je oko 1,30 popio pivo, okrenuo se od šanka i polaganim korakom napustio kafić, prešao cestu i otišao u mrak parka.Vrlo brzo potom je odjeknula eksplozija. Znali su da je Darko ostvario svoje prijetnje.U blizini velikog panja legao je na trbuh, bombu stisnuo na prsa i aktivirao ju. Od posljedica eksplozije preminuo je na licu mjesta.
S nevjericom su gosti kafića i nekoliko obližnjih susjeda promatrali očevid, a zbog traume i danas okreću glavu od mjesta gdje je Darko okončao svoj život.
O njemu se vrlo malo zna, osim da je već godinama rastavljen, da ima sina i da je blovao od PTSP-a. Jesu li finacijske (ne)prilike presudile, teško je reći. Darko je živio kao podstanar i svi koji ga poznaju kažu da nije bio agresivan, već miran i tih. Očito je bol pretrpljenog i doživljenog u Domovinskom ratu, a tko zna što je sve još tištalo bjelovarskog branitelja, bila preteško breme s kojim se nije mogao suočiti i izboriti.Nažalost prijetnje da će se ubiti, nitko nije ozbiljno shvaćao, ili nikoga nije bilo tko bi mu u najkritičnijem trenutku pomogao. Ostavio je iza sebe sina, lampaši koje je netko na mjestu tragedije zapalio i krvav otisak na tlu u parku, mjestu u kojemu se igraju djeca, šeću psi i odmaraju stariji.

I. Štedul
ivanka@bjelovarac.hr