Objavljeno na dan 05. 02. 2011.
MISTERIJ Zašto vlasnica Doma za starije i nepokretne osobe „Moj mir“ uporno izbjegava novinare Bjelovarca
Tek na jednoj od poslovnih stranica može se pročitati kako je „Moj mir“ osnovan i registriran na bjelovarskom Trgovačkom sudu 2004.godine kao ustanova za djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom.
U nedavnoj patroli po bjelovarskim domovima za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba, novinari Bjelovarca naišli su na zatvorena vrata privatnog doma „Moj mir“ u Šufflayevoj ulici, kojemu je ravnateljica i vlasnica Draženka Habdija. „Dobrodošlica“ je pri njihovu dolasku pokazana tvrdokornim odbijanjem bilo kakva razgovora o uvjetima smještaja i života korisnika u toj ustanovi, a još manje bilo kakva fotografiranja.
No činjenica, kako je naš fotoreporter na jednom od podrumskih prozorčića zamijetio odmaknutu zavjesu, te u podrumu ugledao krevete na kojima su ležali vjerojatno nepokretni starci, natjerala nas je na prošlotjedni ponovni dolazak u Šufflayevu. To prije, što je reportaža o bjelovarskim domovima izazvala brojne komentare građana, ali i upozorenja na neke krajnje nehumane uvjete.
„Dobrodošlica“ novinarima Bjelovarca
Na dvorištu smo zatekli kombi iz kojega je, pretpostavili smo vlasnica, iznosila dovezene potrepštine. Ali na upit, možemo li razgovarati s nekim od vlasnika, gospođa je ne dižući pogled, odgovorila kako oni nisu ovdje, ali i neljubazno odvratila kako nemamo o čemu razgovarati, odbijajući svaku šansu da uopće pojasnimo zbog čega smo došli i što nas zanima.
O ustanovi se ništa ne može doznati ni na internetskim stranicama. „Moj mir“ je i tu gotovo iznimka, jer se može pročitati jedino adresa i ime vlasnice, dok se o svim drugim ustanovama prvi dojam može steći pregledom fotografija i kratkim opisom uvjeta smještaja. Na nekim stranicama čak je i naveden pogrešni telefonski broj, o čemu nas obavještava sekretarica.
Tek na jednoj od poslovnih stranica može se pročitati kako je „Moj mir“ osnovan i registriran na bjelovarskom Trgovačkom sudu 2004.godine kao ustanova za djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe i osobe s invaliditetom.
Inspekcija pročešljavala uvjete rada
Raspitujući se pak, o reputaciji te ustanove u mjerodavnim bjelovarskim krugovima, čuli smo komentare koji se mogu svesti pod zajednički nazivnik – o ovome domu čujemo sve najgore. Bolje upućeni tvrde kako je u tu ustanovu nekoliko puta zvana i inspekcija, no što su našli i kasnije zapisali, ostaje nepoznatim. Kako dom i dalje nesmetano radi, do sada očito nije bilo razloga za njegovim zatvaranjem. U Centru za socijalnu skrb primjerice, kažu kako ne raspolažu s detaljima o tamošnjim uvjetima, jer niti po jednoj osnovi do sada nisu imali potrebe kontaktirati s korisnicima od kojih bi zasigurno nešto doznali. No u Domu za starije i nemoćne doznajemo, kako su u posljednje vrijeme zabilježili nekoliko preseljenja u njihovu ustanovu upravo iz Doma „Moj mir“. O razlozima nisu željeli govoriti, no malo je vjerojatno da im nisu poznati.
Kako bilo, postavlja se pitanje što se krije iza nadahnuta naziva „Moj mir“? Je li to nehumanost već viđena u mnogim hrvatskim domovima u kojima stari i bolesni zbog nebrige i pomanjkanja savjesti umiru u neljudskim uvjetima, ili i ta ustanova ima svoje ljudsko lice, vlasnici očito nije važno podijeliti s javnošću. Čak ni na službeni kontakt broj 245-528 koji preko čitava dana signalizira zauzeće linije, dok u večernjim satima nitko ne podiže slušalicu.
Mirjana Rosić-Zrinski
FOTO: M. Butković