ISPOVIJEST Mlada Jelica Klarić o trudnoći, uspješnom završetku škole i dvomjesečnom sinu
U Ugostiteljskoj školi učenica je rodila u trećem razredu i sada uspješno obavlja nužne školske obveze

S nepuna dva mjeseca Adriano spokojno spava u naručju svoje mlade majke, koja je ostala trudna u 17-toj godini,a trudnoću hrabro iznijela u školskim klupama Ugostiteljske škole.Unatoč teškoj trudnoći, stalnim bolovima, borbom s dijabetesom tipa 1 i epilepsijom, mama Jelica Klarić stekla je diplomu kuharice.
- Puno su mi pomogli u školi, od ravnateljice, pedagoginje i svih profesora. No, niti jednog trenutka nisam pomišljala na pobačaj.Imala sam podršku roditelja i braće, a 13 godina stariji dečko je ostao uz nas, priča Jelica, stiščući prijevremeno rođenog sina.Iako ne žive zajedno i dalje su u vezi i otac djeteta ih redovito posjećuje. Trudnoća se dogodila nakon nešto više od mjesec dana veze, no Jelica nije dvojila, unatoč teškim materijalnim prilikama u obitelji. Danas ona i njezin sin žive od 1663 kune porodiljnog, a kako će biti kasnije ne zna. Samo za lijekove za epilepsiju mjesečno troši 245 kuna, a zbog lijekova ne može sina ni dojiti, pa kupuje zamjensku hranu.
- Unatoč svemu ja vjerujem u budućnost. Trudnoća i dijete su me jako promijenili i mnogo sam ozbiljnija i zrelija, sa širokim osmijehom na licu zaključuje mlada mama Jelica iz Maglenče.

Petnaestogodišnjakinja na porod u veljači

- Bolje da rađaju nego da počine samoubojstvo, tuku se i prave nerede, zaključak je vjeroučiteljice bjelovarske Trgovačke i komercijalne školi,povodom informacije da ta škola ima čak osam maloljetnih trudnica. Točnije, sada ih ima samo šest jer su dvije u međuvremenu već rodile, a petnaestogodišnjakinja koja je već bila trudna kada se upisivala u Trgovačku školu, treba roditi početkom veljače.
- Svi pitaju što mi kao škola radimo i možemo učiniti? Vrlo malo, naročito u tako ekstremnim slučajevima. No, čini se da će sve priče ipak imati sretan kraj.Primjerice 15-godišnjakinja koja je pred porodom ima starijeg dečka, koji radi i prihvaća i nju i bebu, kaže ravnateljica Nataša Vibiral. Dodaje da su se dvije učenice već udale,a nakon prvog šoka roditelji su prihvatili situaciju i pružili im potporu.

Strateški se rasporedile po razredima

Iako u svakoj generaciji ima po koja trudnica, najčešće među maturanticama, ovako veliki broj ipak je iznenadio i školu.Zanimljivo je da nema pravila, po dvije trudnice su u prvom, dvije u drugom, dvije u trećem i dvije u četvrtom razredu. Među njima ima odličnih učenica i onih malo manje dobrih, ali bez problematičnog ponašanja. Suprotno predrasudama da se maloljetničke trudnoće događaju u siromašnim i neobrazovanim obiteljima, slučaj Trgovačke škole to demantira. Među sadašnjim trudnicama i mladim majkama ima i onih koje dolaze iz bogatijih i siromašnijih obitelji, dakle vrlo je teško zaključiti zbog čega se dogodio ovaj baby-bum.
Ravnateljica Turističko-ugostiteljske škole Lidija Novosel, kaže kako školske trudnoće nisu rijetkost. Doduše, ipak ne baš u prvom razredu, više ih je kod maturantica.
- Trenutačno imamo jednu učenicu trećeg razreda koja je nedavno rodila. No, unatoč tome obavlja nužne školske obveze i polagat će razredbeni ispit. Odlučna je da završi školu i mi joj u tome pomažemo najviše koliko škola to može, kaže L. Novosel.

Dodatan motiv za učenjem

Prisjeća se jedne prošlogodišnje situacije kada je majka došla ispisati svoju kćer iz škole, jer je trudna.
- Jedva smo ju uvjerili da za to nema potrebe i da je vrlo važno da završi školu.Primijetili smo da se kod učenica-trudnica javlja dodatan motiv za učenjem i da im je više stalo da maturiraju. Očito naglo postaju zrelije i svjesne činjenice da su odgovorne za još jedno malo biće i da će bez škole teško naći posao i uzdržavati dijete, svoje iskustvo dijeli s nama L. Novosel. Dodaje da je bilo slučajeva kada djevojke namjerno nisu htjele roditeljima reći za trudnoću, kako ih ne bi natjerali na pobačaj. Čekaju da prođe vrijeme i da bude prekasno i tek tada ih suočavaju s činjenicom da će postati bake i djedovi.
- A tada, nakon prvog šoka, roditelji su im najveća potpora i brzo prihvaćaju novu situaciju, zaključuje Novosel. To iskustvo dijeli i ravnateljica Vibiral i kaže ne sjeća se da je bilo tjeranja od kuće ili odbacivanja.

I. Štedul
ivanka@bjelovarac.hr