BJELOVARSKA „ZLATNA MLADEŽ“ Što i gdje rade kćeri i sinovi s poznatim prezimenima političara i drugih moćnika
Mladi pravnici, ekonomisti, inženjeri, profesori, godinama čekaju šansu da netko pokaže zanimanje za njihovo znanje i stručnost, pa makar i za daleko nižu plaću od razine njihove kvalifikacije. Sinove i kćeri poznatih i moćnih roditelja očito ne more takve brige

Oni su mladi, uspješni, krase ih diplome nerijetko najskupljih privatnih i inozemnih fakulteta, voze dobre automobile, ljetuju u kućama, apartmanima ili jahtama svojih roditelja, biraju društvo sebi sličnih. U život kreću neopterećeni podstanarskim najmom, stambenim kreditima i čitanjem oglasa na burzi rada. Da im sva vrata u svakom trenutku budu otvorena, pobrinuli su se njihovi roditelji, ponajprije političari, ili samo moćnici iza kojih stoji debeli bankovni račun. Zbog svega toga nose epitet - zlatna mladež. A taj im naziv najčešće smeta, jer nosi prvenstveno negativan kontekst.

Posao nakon filtera HSS-a

I Bjelovar ima svoju zlatne dečke i cure, ali o njima se ponajprije govori kao o mladim i uspješnim ljudima, koji tek igrom slučaja nose prezime svojih poznatih roditelja. No je li uistinu riječ baš o slučajnosti? Dobiti primjerice, posao odmah nakon diplome i to ne bilo kakav, već u prestižnim tvrtkama i institucijama gdje je plaća sigurna i daleko od prosječne.
Bjelovarac je svojedobno pišući o nepotizmu, spomenuo i primjer kadroviranja u županijskoj Regionalnoj razvojnoj agenciji u kojoj je dobila posao i mlada ekonomistica Dominka Pretula. Ona naime, nosi ime svoje majke, inače pročelnice županijskog ureda za poljoprivredu. Možda je djevojka zaista vrsna ekonomistica s poznavanjem tri strana jezika, što se navodno tražilo u natječaju, no njezino zapošljavanje na ugodno i zavidno plaćeno radno mjesto, zasigurno nije moglo proći bez HSS-ova filtera stranačke podobnosti. Uz političku „špagu“ iste stranke spominje se i uhljebljenje mlade pravnice Nikoline Grčić, kćeri predsjednika županijske skupštine i saborskog zastupnika Stanka Grčića. U bjelovarskoj bolnici radi u djelatnosti za opće pravne i kadrovske poslove, no mladoj je pravnici plaćena i dodatna edukacija za poslove odnosa s javnošću, premda se još do sada nije potvrdila u toj ulozi. Valja prisjetiti i na svojedobno zapošljavanje sina gradskog pročelnika za društvene djelatnosti Stjepana Grule na mjesto tajnika Društva Sokol, što je pred osam godina uskovitlalo neviđenu prašinu, te ocijenjeno skandaloznim nepotizmom.

Jamstva za brze i uspješne karijere

Ozren Korušec primjerice, sin bjelovarskog gradonačelnika, nakon fakultetske diplome Pravnog fakulteta i pripravničkog staža na bjelovarskom sudu, na Općinskom državnom odvjetništvu dobio je posao zamjenika državnog odvjetnika. Premda će za tog ambicioznog mladića, izvrsnog studenta i potkovanog stručnjaka svi potvrditi kako mu očeve političke reference uopće nisu bile potrebne, njegovo prezime dovoljno je za pokretanje gradskih čakula. Sam Ozren u telefonskom se razgovoru uljudno ogradio etičkim kodeksom struke koji mu zabranjuje bilo kakvo istupanje u javnosti, pa makar to bilo povezano i s njegovom privatnošću.
Najnoviji slučaj uhljebljenja Valentina Adlešiča nakon diplome na privatnom ekonomskom fakultetu, pokrenulo je čitavu lavinu spekulacija, kako je baš iz prve i to uspješno, „tipovao“ na prestižnu državnu tvrtku jadranskog naftovoda, posebice ako se zna da je član Uprave Janafa Ante Dodig obiteljski prijatelj njegovih roditelja. Premda Valentin kategorički odbija bilo kakvu povezanost majke Đurđe s njegovim zapošljavanjem koje doduše, nije još dobilo službenu potvrdu, dobivanje radnog mjesta, makar i pripravničkog u takvoj tvrtki, ipak uvelike sužava prostor za tvrdnju kako je uistinu riječ o slučajnosti i početničkoj sreći.

Neuništiva društvena epidemija

Slično se tvrdilo i za sina dožupana Kreše Jelavića koji je dobio posao na zaštiti veleposlanstva u Turskoj. U javnosti se nagađalo kako ni to nije moglo proći bez očevog angažmana kod stranačkih prijatelja, premda se i ova hipoteza može u svakom trenutku srušiti. Od dvojice sinova pak, Petra Radakovića, mlađi Zoran, radi u Zagrebu u Erste banci.Premda će Zoranovi bjelovarski prijatelji spremno potvrditi kako je bio odličan student na Ekonomiji, te da je izuzetno sposoban i stručan, ipak se ni u ovom primjeru ne odbacuju priče o tatinoj pomoći. Istodobno drugi sin Ratko radi u obiteljskoj tvrtki svoje majke u Čazmi i novim projektima opravdava ime poslovne obitelji. Putem obiteljskog posla krenula su i braća Vukelić, preuzimajući i razvijajući očevu tvrtku.
Sasvim je sigurno da se niti jednom roditelju ne može zamjeriti želja da im dijete nakon diplome dobije posao. No nažalost, hrvatska stvarnost svakodnevno svjedoči kako se sve manji broj takvih želja uistinu i ispuni. Mladi pravnici, ekonomisti, inženjeri, profesori, godinama čekaju šansu da netko pokaže zanimanje za njihovo znanje i stručnost, pa makar i za daleko nižu plaću od razine njihove kvalifikacije. Sinove i kćeri poznatih i moćnih roditelja očito ne more takve brige. Bespredmetno je dokazivati da su bili u društvu izabranih najvećim dijelom zbog svog prezimena.

Zaposlio sina da ga ima na oku Eklatantni primjer roditeljskog nepotizma oslonjenog na debelo političko zaleđe može se pripisati sada već bivšem v.d. ravnatelju bjelovarske bolnice i šefu kirurgije dr. Davorinu Dikliću koji je na tom odjelu svojedobno zaposlio svog 26-godišnjeg sina Vibora. Pri tomu će zasigurno ostati zapamćena očeva izjava kojom je pojasnio razloge svog poteza. - Jedan sin mi je problematičan, ima 26 godina, voli život i napravi ponekad pizdariju. Naloče se i razbije auto. I sad oni stavljaju mog sina u novine, a on je problem samo moj i moje supruge – izjavio je Diklić, tvrdeći kako ga je postavio na odjel kirurgije na kojem je bio šef kako bi "ga imao na oku da ne radi gluposti".

Mirjana Rosić-Zrinski