ODJECI Mihael Vuk iz Donjih Mosti nastupio na Svjetskom natjecanja u šišanju ovaca održanom u Walesu
Na prestižnom natjecanju najboljih šišača naš je predstavnik zbog brzine i umijeća dobio ovacije promatrača i dostojno branio hrvatske boje

Bjelovar je vjerojatno jedini grad u Hrvatskoj u kojemu se ovce ne boje vuka. Nije to samo igra riječi nego istina jer Mihael Vuk(35) već 10 godina stručno šiša ovce, a počeo je kao dječak u Donjim Mostima, gdje se njegov otac bavi ovčarstvom. Kasnije je ušao i u natjecateljske vode i dogurao do višestrukog prvaka Hrvatske u šišanju električnim škarama i sudjelovao na Svjetskom natjecanju u šišanju ovaca koje se održava u sklopu Royal Welsh Showa u Velikoj Britaniji. Šiša i desnom i lijevom rukom, a brzina je nevjerojatna. U Walesu je šišanje trajalo 80 sekunda a Mihaelov rekord je minuta i jedna sekunda.Nakon sudjelovanja na tom najvećem stočarskom sajmu u svijetu, gdje je "pobrao" pljesak promatrača, Mihael uspoređuje šišanje na natjecanjima u Hrvatskoj s onim u svijetu.

Besprijekorno natjecanje

Na inozemnim natjecanjima ovce su već pripremljene za šišanje, a mjeri se sve od izvođenja iz boksa, priprema do završetka šišanja posljednje vune. Cijelo ntjecanje je organizirano besprijekorno, sve ovce koje se šišaju su podjednake težine, službeno osoblje iznimno korektno, ljudi ljubazni. Kod nas na Pagu je državno natjecanje održano po najvećoj vrućini u upodne, a nije bilo ni WC-a – kaže Mihael.
Najbolje za vježbu su mu bile tatine ovce, a sada ih u Donjim Mostima ima 100, no Mihael je otišao i dalje, pa šiša ovce i izvan svog dvorišta, a u idealnim uvjetima, da mu ih netko dodaje i da nisu jako jogunaste može ošišati 150 do 100 ovaca.Na godinu zna ošišati i više od četiri tisuće ovaca, a svaka ovca ima u prosjeku do dva i pol kilograma vune. Mihael je uočio problem na koji su već upozoravali uzgajivači ovaca. Vunu se nema kome prodati ili bar uskladištiti.
Mihaelov susjed Zlatko Kramarić ima 20 ovaca koje je Mihalel ošišao. U kratkom razgovoru je naglasio da kupci iz dalmacije ucjenjuju niskim cijenama, a problem je i vuna.
-Mihael svoje uredno obavi, a onda nemam kamo svunom. Već dvije-tri godine je držim na svojoj zemlji jer nema otkupljivača. Čudim se da Hrvatska to ne može riješiti i da vuna nikome ne treba – kaže Kramarić, pa se i on i Mihael nadaju da će netko ipak pokrenuti inicijativu za otkup ili bar preuzimanje vune.

Pismo zahvale iz Walesa

Mihael nam je na licu mjesta pokazao kako šiša, pa je susjedovu ovcu uredio po pravilima struke, i baš tada, na kraju susreta, u Vukovo dvorište dolazi poštar i donosi pismo iz Walesa. Organizacijski odbor najvećeg svjetskog stočarskog sajma Royal Welsh Showa poslao mu je pismo zahvale na sudjelovanju, na kojemu je prvi put predstavio Hrvatsku i svoju županiju, sa željom da dođe i na sljedeće natjecanje. Poslali su mu u znak zahvalnosti i pjesmu tamošnjeg pjesnika Robina R. Baldwina, a Mihael je vidno uzbuđen i zadovoljan, te na kraju kaže: Molim vas, napišite da sam Hrvatsku predstavio zahvaljujući Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a dat ću sve od sebe da budem još brži i bolji, ali ne ovisi o meni hoću li sudjelovati na sljedećem svjetskom natjecanju, nego o tome hoću li imati potporu – kaže Vuk.

R. Stojković
ružica@bjelovarac.hr