Što je to pet pišljivih godina

Ovih dana nitko sretniji od mene. Konačno su žene izborile potpunu ravnopravnost s muškarcima. Hrvatska Vlada se pobrinula da se ispravi ta vjekovna diskriminacija. Nisu žene ništa slabije nego muškarci. Mogu one potegnuti i do 80-te ako bude trebalo. Naravno riječ je o izjednačavanju prava na odlazak u mirovinu. Neće one više, zdrave zdravcate, čile i sposobne ići na uživanje sa cijelih 1500 do 2000 kuna. A, neee, one će lijepo isto kao i muškarci dirinčit do svoje 65-te godine. Kad razmišljam o tome ne mogu a da si ne predočim sliku vedre, vesele učiteljice pune elana i volje za cjeloživotnim obrazovanjem koja ulazi u razred, doduše malo pogrbljena i vjerojatno uz pomoć štapa, ali može to ona. Lijepo će djeci smirenih živaca, koje su joj ostali netaknuti nakon desetak i više generacija druženja i prenošenja znanja šmrkavoj dječurliji, bezobraznim adolescentima i njihovim ambicioznim roditeljima.

Baka konobarica

Još me više veseli slika bake-konobarice koja "snažnim" rukama nosi pune tacne pića i tanjura i poslužuje naše strane goste. Pri pogledu na tako krasnu pojavu oni će zasigurno poželjeti doći ponovno u lijepu našu. Zamišljam i sebe nakon šezdesete,u želji za što bržom i kvalitetnijom informacijom, dobrom pričom ili žestokom kritikom, brzinom munje trčim ulicama Bjelovara, od ustanove do ustanove, istražujem, čačkam i pišem. Doduše ima mali problem, predložit ću Bubiju da redakciju preselimo u pizzeriju, u prizemlju, jer nekako sam uvjerena da se baš neću moći popeti uz stepenice. Već vidim i one hrabre žene koje će sigurno nakon šezdesete moći osam sati stajati za strojem i linijom po kojoj izlaze keksi,brzo ih pakirati i kutije od po nekoliko desetaka kilograma prenijeti na paletu. Mačji kašalj će u tim godinama biti i rad u ljevaonici na plus 40 stupnjeva, ili stajanje za kasom u nekom od trgovačkih centara.

Porez na debljinu

Eto, tražile smo ravnopravnost i dobile smo ju u punom smislu. No, nekako mi se čini da tada neće pomoći ni tisuće kontrolora bolovanja koje je izmislio naš vrli ministar Milinović i da će stopa bolovanja skočiti najmanje za 50 posto i to opravdano. Kakvu će korist od toga imati država, koja produženjem radnog vijeka želi smanjiti broj umirovljenika i trošak za mirovine, još nisam dokučila.
Ali,dosjetio se naš vrli ministar i novac želi namaknuti od debelih. Porez na debljinu, pa ti vidi hoćeš li i dalje mlatiti po bijelom kruhu, krumpiru i tijestu, umjesto da se lijepo prihvatiš jeftine lešo janjetine, blitve, maslinovog ulja, još jeftinije bijele ribe, voća i povrća. Ako taj porez ne bude dosta, ja predlažem da se uvede i porez na one koji žive promiskuitetnim životom, jer realna je mogućnost da će češće zahvatit kakvu spolnu boleščinu i opet će više koštati državu. Mogli bi udarit i porez na one koji se ne bave, kao naš ministar tjelovježbom i bildanjem, jer u zdravom je tijelu zdrav duh, a kada je tako onda se može raditi i do 70-te, čilo i veselo. Trebalo bi udariti i porez na sve koji su pod stresom i zakonom ga zabraniti. Ili možda ne? Naime, stres škodi srcu i krvožilnom sustavu, što znači da većina takvih neće dugo bolovati, već će stvar brzo biti gotova, bez dugotrajnog i skupog liječenja koje bi morala platiti naš HZZO.

Tri zapovjedi države

To, što je svaki zaposleni za 30-40 godina radnog staža platio liječenje ne samo za sebe, već i za cijelu ministrovu porodicu, nema nikakve veze.
Lijepo nam ovih dana naši vladajući poručuju: imate dugo raditi, biti zdravi i po mogućnosti prije prve mirovine umrijeti. Sve drugo ova napaćena, pokradena i neproizvodna, potrošačka država, koja ima praznu blagajnu i ogromne dugove ne može podnijeti. Eto, sad nam je jasno što nam je činiti i nacijo izvolte se s tim u skladu i ponašati. Naročito žene, koje su rodile i odgojile dvoje, troje i više djece, naravno uz rad, koje su kuhale, prale, čistile, glačale, spremale zimnicu, vodile djecu u vrtić i školu, pisale s njima zadaće, vodile ih liječniku, i sve to naravno uz rad. Dolazile na posao nasmiješene, i orne za osam sati udovoljavanja svih poslovnih zadaća. Pa, ako su sve to mogle do 60-te, šta je još tih pet godina?

Ivanka Štedul