Neobična priča o udomljavanju psa iz Šapinog skloništa u Letičanima

Darko Grahovac tvrdi da je psa zatvorio, jer je morao hitno u Bjelovar, a bojao se da bi mogao odlutati jer ne poznaju okolinu

Sa sasvim neobičnom pričom javila su se Bjelovarcu dvojica ratnih prijatelja, Darko Grahovac i Goran Tumara, ogorčeni ishitrenim postupkom Šape,odlučili su javno progovoriti. Naime, Darko, umirovljeni ratni vojni invalid iz Poljančana, naselja u općini Kapela, nedavno je ostao bez svog kućnog ljubimca, malog pekinezera. Budući da živi sam,  zbog gubitka ljubimca je jeko patio. Prijatelj Goran mu je predložio da udomi nekog od napuštenih pasa iz Udruge Šapa. Dogovorio mu je susret s Vlatkom Grganić, predsjednicom „Šape“, s kojom je Darko posjetio utočište za pse u Letičanima na imanju Marije Horvat, koja kao volonterka Šape skrbi o napuštenim psima.  Premda je želio manjeg psa, na kraju se na preporuku gospođe Vlatke odlučio udomiti nešto većeg Aljaškog malamuta, zapravo jednu vrstu Haskija.

Kupio mu hranu, ogrlicu

 -Psa koji mi se svidio nismo mogli privoljeti da pođe sa mnom, pa mi je gospođa preporučila tog Haskija po imenu Miki i ja sam pristao.  Kad sam ga bolje pogledao vidio sam da je dobar pas i da ima dobru ćud, te sam ga sa zadovoljstvom uzeo, ističe Darko. Napominje da za Mikija nije dobio nikakve papire, te da ga je odmah odveo na cijepljenje i čipiranje, za što je platio 200 kuna. Kupio mu je hranu i ogrlicu, te sretan i zadovoljan došao kući. Igrao se sa svojim novim ljubimcem cijelo poslijepodne i nije bilo nikakvih problema. Sutradan je morao poći u Bjelovar i Mikija je ostavio u boksu, u kojem su njegovi nekada davno držali svinje. Ističe da se za taj prostor odlučio jer se bojao da Miki ne odluta, budući da je tek stigao i da se još nije navikao na novi dom. Nije ga želio vezati na lanac i stoga  mu se to na kratko činilo najboljim rješenjem. Nahranio ga je i napojio prije odlaska. Kad se vratio čekalo ga je neugodno iznenađenje. Mikaja tamo više nije bilo i sve što je od njega našao, bila je ogrlica. Od susjeda je čuo da su došle dvije žene i odvele ga. Zvao je policiju i prijavio krađu psa, potom i prijatelja Gorana, te gospođu Vlatku. Nitko nije znao tko je i zašto oteo Mikija. Nešto kasnije telefonom mu se javila izvjesna Olga koja se predstavila kao volonterka Šape i priopćila mu da su ona i gospođa Marija Horvat odvele Mikija, jer su ga zatekle u tobože neodgovarajućem prostoru.

Prijavio policiji

Silno razočaran,zatražio je objašnjenje od gospođe Vlatke. –Rekla mi je da se to nije smjelo dogoditi, te da to nije prvi put da volonterka po imenu Olga, čini nešto što nije primjereno. Ispričala mi se i obećala da će mi vratiti novac koji sam potrošio za cijepljenje i čipiranje, ističe razočarani Darko. Napominje da mu je zapravo nejasno kako su se volonterke Šape usudile bez dozvole ući na privatni posjed i odvesti psa, koji je bio normalno zbrinut. Na kraju mu je cijela priča bila vrlo sumnjiva i zato je odlučio ispričati je za Bjelovarac.
Predsjednica Udruge Šapa, Vlatka Grganić iskreno žali zbog svega što se dogodilo. –Napravljena je pogreška i do toga jednostavno nije smjelo doći. Mi ne prakticiramo da se odmah po udomljavanju ide u nadzor, pogotovo nije dobro da se to radi bez prisutnosti udomitelja. Nije mi jasno zašto su kolegice to učinile i strašno sam se naljutila, ističe predsjednica Grganić. Napominje da je ukorila volonterke navodeći da nisu smjele bez dozvole upasti na tuđi posjed. -Ako su imale primjedbe na način na koji je pas zbrinut, morale su pozvati udomitelja i pričekati ga, a ne bez njegovog znanja otuđiti psa, tvrdi Grganić. Silno joj žao, kaže, što je sve ispalo tako nespretno, jer je puno truda dosad učinjeno da se izgradi pozitivna slika o Šapi. Ovaj nemili događaj sasvim nepotrebno stavlja mrlju na sve ono dobro što su volonteri Šape dosad učinili.

Opet bih učinila isto -Svakom udomitelju kažemo da ćemo doći provjeriti kako i na koji način skrbi o psu, jer smo imali puno neugodnih iskustava. Kada smo došle u Poljančane psa smo zatekle u nekom svinjcu, bez hrane i vode. Nigdje nikoga nije bilo, te iako nije bio vezan, procijenili smo da to nisu uvjeti koji zadovoljavaju naše kriterije. Zvala sam tog gospodina odmah iz njegovog dvorišta da mu to kažem, ali on se nije javio na mobitel, te smo mi psa uzeli i vratili ga u Letičane. Nakon toga nazvala sam predsjednicu i sve joj to ispričala, koja se složila uz napomenu da čovjeka nazovem i kažem mu gdje je pas, što sam i učinila, kaže Olga Lazarević, prozvana volonterka Šape. Dodaje da je Vlatka tolerantna i to možda ne bi napravila. -Ja dosta ulažem u te pse, kao i gospođa Marija,te ne bih mogla spavati da znam da pas oko kojeg smo se toliko mučile bude bez vode i hrane. Da smo tamo zatekli barem posudu s vodom, ne bi to napravile, zaključuje volonterka Lazarević.

Darko Marčinković
darko@bjelovarac.hr