Uoči proljetne sjetve seljaci zbrajaju svaku kunu kako bi bar minimalno pripremili zemlju za prihvat sjemena

Jedina mogućnost za pripremu zemlje je novi kredit, tvrde seljaci

Nakon prosvjeda seljaci se okreću proljetnoj sjetvi, a dok čekaju da se otopi snijeg, prave se računice kako zasijati dovoljno hektara. Zbog neisplate poticaja jedina opcija za kakvu - takvu pripremu zemlje ostaje novi kredit, što pokazuje trenutačni broj zahtjeva za županijskim kreditom za proljetnu sjetvu. Kamata od samo tri i pol posto, veliki je mamac seljacima, pa su do sada već zatražili gotovo 12 milijuna kuna. Ovaj do sada zatraženi iznos jednak je prošlogodišnjem u ovom trenutku, pa se do kraja sjetve može očekivati istih 17 milijuna zatraženih, a 13 milijuna realiziranih kuna. Seljaci, koji to još mogu ili bolje rečeno nemaju izbora, ipak idu u kredite, no financijski selo očajno stoji i to će se jako osjetiti na pripremi zemlje.
- Teško je krpati kraj s krajem i zatvoriti konstrukciju u postojećim uvjetima. Sjetva nije samo repromaterijal i gnojivo,već tu treba uračunati i troškove plavog dizela, rate kredita za mehanizaciju. Kad se sve oduzme, u svjetlu kašnjenja isplate poticaja, svi će jako štedjeti na pripremi zemlje što će posljedično dati slab prinos i samo otvoriti novi krug problema. Ali što da radimo, moramo nešto posijati, ne može zemlja ostati u korovu - kaže Dražen Kunješić, ratar iz Zdenčaca, inače višestruki županijski i državni prvak u oranju.

Niska kamata veliki mamac

Kunješić kaže da će, kao i prošle godine, posijati pedeset hektara kukuruza i četrdeset hektara zobi, a upravo ta činjenica zatvara mu vrata županijskog kredita za proljetnu sjetvu. Naime trebaju mu veliki iznosi, a do njih ne može samostalno jer ne ispunjava uvjete banke zbog ranijih kredita za mehanizaciju. Stoga nabava repromaterijala mora ići putem nositelja sjetve, gdje se kroz kamatu i slabiji prinos može izgubiti do 40 posto proizvodnje koja bi trebala biti zarada. I to je prava slika konfuzije i lutanja hrvatske poljoprivrede.
- Ako si mali ne valja jer nisi konkurentan, ako si veliki opet ne valja, jer ne možeš do kredita kad ti najviše trebaju. Postavlja se pitanje što raditi, odnosno ima li smisla baviti se poljoprivredom jer ništa ne izgleda dobro. Imamo zemlju,imamo mehanizaciju, imamo već podignute kredite koje treba vraćati, ali ne možemo funkcionirati i financirati proizvodnju - zaključuje Kunješić.

D.Vitanović