Sedam se dana smrzavali  za sto kuna više po hektaru

Nakon sedam dana smrzavanja na cestama, sukoba s policijom gdje je bilo i razbijenih glava, te maratonskih pregovara s ministrom poljoprivrede Petrom Čobankovićem seljaci su odvezli traktore tamo gdje ime je i mjesto, na polja. Dobili su obećanja o isplati šezdeset posto poticaja u novcu, 600 kuna po hektaru u repromaterijalu, a isplata duga od 205 milijuna kuna iz 2008, odgođena je za 2011. godinu.
- To nije nikakva pobjeda, izgubili smo bitku ali vjeruejem ne i rat. Seljaci su poniženi i osramoćeni i nismo to zaslužili od ove države. Sad bi bilo pošteno da nam se kaže kakve će biti potpore za iduću godinu kako bismo mogli izračunati ima li smisla ići u sjetvu - razočaran je predsjednik udruge Nezavisni hrvatski seljaci Mato Mlinarić koji je bio na punktu u Virovitici gdje je sukob između prosvjednika i policije umalo završio tragično.
U Bjelovarsko - bilogorskoj županiji nije bilo incidenata, a blokade prometnica u Bjelovaru, Garešnici i Velikom Grđevcu završile su mirnim povlačenjem taktora. Neki nisu prosvjedovali, kao Hrvatski savez mljekara, čiji dopredsjednik Mladen Šolčić kaže da se trebalo upornijim pregovaranjem izboriti za prava, kao što su učinili proizvođači mlijeka krajem veljače. Gola računica pokazuje da su tisuće seljaka sedam dana prosvjedovali zbog stotinu kuna više u repromaterijalu i isplatu duga za 2008., u 2011.-oj, u što će malo tko povjerovati. Ne treba zaboraviti da je zadnja ponuda koju je dao ministar Čobanković prije eskalacije prosvjeda bila isplata 60 posto poticaja u novcu i 22 posto, odnosno 500 kuna po hektaru, u repromaterijalu.

Poticaji nisu zarada

Epilog prosvjeda je za seljake zapravo porazan. Tješiti se mogu sretnom okolnošću da zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta tijekom prosvjeda nisu ništa izgubili na pripremi proljetne sjetve, te da su pokazali Vladi i svim budućim Vladama da misle ozbiljno i da se s dvije tisuće traktora na cestama nitko ne smije šaliti. No time suštinski problem hrvatskog agara nije rješen, samo je odgođen do ljeta kad će cijena pšenice opet izazvati slične reakcije.
U pravu su seljaci kad traže obećano, ali isto tako kad na pitanje na što će utrošiti poticaj, odgovaraju da će platiti račune i rate kredita i država ima pravo povući ručnu kočnicu. Poticaji tome ne služe i tu su dvije strane podjednako krive zbog dvadeset milijardi kuna koje su od uvođenja potpora ulupane u poljoprivredu, a bez vidljivog pomaka konkurentosti . Država jer je kupovala socijalni mir i glasove stalnim povećavanjem i uvođenjem novih potpora, a seljaci jer su ih počeli smatrati svojom zaradom, što nema nikakve veze s tržišnom ekonomijom. I kad se vrč od silne vode razbije za sve će biti kriva Europska Unija.

Dean Vitanović