OTKRIVAMO Vlasnici stanova u Frankopanskoj zgroženi odlukom Grada da dvorišnu parcelu pokloni Državnom arhivu

Zoran Seleš, tvrdi da se radi o "igrokazu" iza kojega se kriju privatni interesi

Darko Marčinković
darko@bjelovarac.hr
Nevjerica, ogorčenje i ljutnja, raspoloženje je koje je među stanarima dvije povijesne zgrade u Frankopanskoj ulici izazvala prošlotjedna Odluka Gradskog vijeća da 1439 četvornih metara, koje se nalazi iza tih zgrada, prenese u vlasništvo Državnog arhiva.  Realizacija je to poznatog dogovora prema kojem će Državni arhiv prostor koji danas koristi prepustiti novoosnovanoj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, a Grad će za uzvrat osigurati lokaciju za izgradnju nove zgrade. Izglasavajući spomenutu Odluku, Grad je i formalno započeo izvršenje preuzete obveze. No, za tamošnje stanare Odluka je apsolutno sporna. Iako se u zemljišnim knjigama parcela  vodi kao gradska imovina, tvrde, njihovo je vlasništvo. Zoran Seleš, koji na ovoj adresi stanuje već gotovo pola stoljeća, izrijekom tvrdi da Grad nije vlasnik spomenute parcele, te da je slijedom toga ne može ni predati Državnom arhivu.

Etažiranje

-Otkupljujući svoje stanove stanari su postali vlasnici cjelokupne parcele od preko tri tisuće kvadrata. Nažalost, nikada nije proveden postupak etažiranja tih stanova, u kojem bi se točno utvrdilo i u zemljišne knjige upisalo koliki dio parcele pripada svakom pojedinom stanu. Dakle, očito je da Grad na toj činjenici temelji svoju strategiju kojom nastoji uzeti našu imovinu. No, prema važećem zakonu, posebno prema dopunama iz 96. godine, jasno je da su stanari vlasnici parcele, tvrdi Seleš. Njegove tvrdnje podupire i Anka Dokmanović, vlasnica stana od 64 kvadrata kojeg na rate otkupljuje već 17 godina. -Ovdje stanujem već više od 50 godina i mogu potvrditi da je ta parcela uvijek pripadala stanarima ovih dviju zgrada. Među nama se točno zna koji je čiji dio, tako da svako od nas na toj parceli ima svoj dio vrta. Mi konkretno nismo više u stanju i svoj dio ne obrađujemo već neko vrijeme, ali drugi nisu odustali i dalje rade u svom dijelu, ističe gospođa Dokmanović. Napominje da joj nikako nije jasno na temelju čega Grad sada prepušta njihovo zemljište Državnom arhivu, te se pita kako će Arhiv dobiti pristup parceli.

Za prilaz rušenje šupa

Da bi se tamo omogućila gradnja potrebno je omogućiti pristup strojevima, a to je nemoguće izvesti bez rušenja njihovih šupa koje će na tom putu sigurno smetati. Osim toga česti prolazak teških kamiona i strojeva zasigurno bi izazvao i određena oštećenja na zgradama koje su stare gotovo 200 godina. Sve te činjenice upozoravaju da bi gradnja nove zgrade Državnog arhiva na toj  lokaciji mogla biti vrlo dvojbena. Zoran Seleš nudi i dodatno tumačenje, prema kojem su ovdje na djelu zakulisne radnje i prikriveni interesi. –Ovo što se sad događa zapravo čak ni nema veze sa Arhivom, koji se na toj parceli sigurno nikad neće graditi. To je samo igrokaz smišljen da se istjera nas stanare i oslobodi parcela, koja je gledano u budućnost jedna od najatraktivnijih u gradu. Naime, izgradnjom auto-ceste Frankopanska ulica postat će najfrekventnija, jer će to biti glavni ulaz u grad. Postoji plan iza kojeg stoji privatni interes i koji je ovdje zamislio izgradnju hotela i trgovačkog centra. To mi je otkrio zainteresirani investitor iz Zagreba koji se ovdje pojavio jesenas i koji je tvrdio da je to već razrađena ideja, optužuje Seleš. Zasad se takva priča čini malo vjerojatnim, ali nikad ne reci nikad. Uostalom ne bi bio prvi put da se pod plaštom općeg, progura nečiji  privatni interes.

Gradnja mora početi u roku od tri godine Slute li u Gradu moguće probleme ili su pak do kraja odgovorni zasad nije posve jasno, ali činjenica je su u predloženi ugovor unijeli zaštitnu klauzulu. Naime, ukoliko Državni arhiv na dodijeljenoj mu parceli u roku od tri godine ne započne gradnju nove zgrade, Ugovor o prijenosu prava vlasništva prestaje važiti i nekretnina od 1439 kvadrata procijenjene vrijednosti od nešto preko milijun kuna vraća se u vlasništvo Grada.