Hrvoje Petrač iza rešetaka bjelovarskog Zatvora

Petrač poštuje stegovnu mjeru raspolaganja novcem,te bez pogovora jede sve što i ostalih 120 zatvorenika

Je li riječ zapravo o "kazni" na kaznu, ili o nečemu drugome, baš nitko ne želi komentirati. Zašto je najpoznatiji, a po mnogima i najmoćniji hrvatski zatvorenik, iz većih kaznionica i s pravom na blaže izdržavanje ostatka kazne od oko tri godine, premješten u bjelovarski Zatvor zatvorenog tipa, javnosti ne želi objasniti upravitelj Uprave za zatvorski sustav Branko Peran. Tek kaže kako je do premještaja došlo u skladu sa zakonskom regulativom i na prijedlog upravitelja pulskog zatvora. Očekivano, onda o tome ne govori niti prvi čovjek Zatvora u Bjelovaru Drago Ivančić. Inače, poznat po susretljivosti i puno većoj otvorenosti prema novinarima, nego ikoji drugi dosadašnji upravitelj u nas, ovoga je puta zakopčan do grla i o svom novom stanovniku ne može, kaže, baš ništa govoriti. No, zaključiti se može svašta. Indikativno je da o Petračevom premještaju nikakvu službenu obavijest nisu dobili niti njegovi branitelji Ljubo Pavasović Visković i Velimir Došen.

Kod Petrača je sve specifično

 - Meni se na prvi pogled čini nelogičnim da ga se iz pulskog prebaci u bjelovarski zatvor, s obzirom na situaciju koja u njemu vlada. Zatvor je prekapacitiran, pa je teško naći tu logiku - komentirao je Petračev premještaj za Bjelovarac Visković. Usto, napomenuo je kako je zahtjev za premještanje u poluotvoreni ili otvoreni zatvor, na što njegov branjenik ima pravo, permanentan.
 - Međutim kod gospodina Petrača sve ide vrlo specifično i vrlo teško, tako da smo još u iščekivanju odgovora na taj zahtjev - dodao je Visković.
 A zatvorski put pedesetpetogodišnjeg Petrača, koji je osuđen na sedam i pol godina zatvora zbog otmice sina umirovljenoga generala Vladimira Zagorca i iznude novomarofskoga poduzetnika Miroslava Matkuna, u najmanju je ruku čudan. Na početku izdržavanja kazne koja mu istječe u ožujku 2013. godine je iz poluotvorenog dijela lepoglavske kaznionice krajem listopada 2008. godine premješten u pulski zatvor. Tada je Ministarstvo pravosuđa kao razlog premještaja navelo organizacijsko-sigurnosne razloge, to jest tamo mu se mogla jamčiti bolja sigurnost. No, za samog Petrača sigurnost nije značila i blaže izdržavanje kazne. Neki mediji nagađali su da je to bila prva primjena oštrijih zatvorskih uvjeta i mjera prema osuđenicima za organizirani kriminal koje je najavio ministar Ivan Šimonović.

Otkazi zbog pogodnosti

Prema  Pravilniku o pogodnostima zatvorenika, koji se počeo primjenjivati upravo toga dana, takvi zatvorenici s vanjskim svijetom mogu komunicirati samo ako im to odobri specijalna, tzv. uskočka policija. Petrač je u lepoglavskoj kaznionici, suprotno zatvorskim pravilima uživao razne pogodnosti, zbog čega je USKOK podnio optužnicu protiv bivšeg upravitelja kaznionice Stjepana Loprića i njegovog pomoćnika Nevena Putara. U pulskom zatvoru pak zatvorski mu je službenik neovlašteno omogućio telefoniranje službenim telefonom, a nedavno je zbog rukovanja sa zatvorenikom Fikretom Abdićem tijekom posjeta članova obitelji stegovno kažnjen, te mu zabranjeno raspolaganje novcem i odlazak u kantinu, što se odnosi još na sljedeća dva mjeseca njegovog boravka iza rešetaka. Tako niti u novom zatvoru za njega nema kantine. No, unatoč prekapacitiranosti, koja u bjelovarskom Zatvoru graniči s nemogućim, jer u njemu dnevno u prosjeku ima dvostruko više zatvorenika od kapaciteta, Petrač je u skladu s propisima novog zatvorenika, dobio vlastitu ćeliju, naravno s televizorom i sanitarnim čvorom. Od nekih tamošnjih zatvorenika čuje se da mu je ponašanje krajnje primjereno, te da se ne buni ni protiv čega. Naprotiv, vrlo je ljubazan i pristojan u komunikaciji sa zatvorskim stražarima. Poštuje  izrečenu stegovnu mjeru, te jede što i ostalih oko 120 zatvorenika.

Grašak, piletina i restani krumpir

U ponedjeljak primjerice na jelovniku za ručak je bilo grašak varivo, piletina, te kruh i voće, a za večeru pečena hrenovka i restani krumpir. Strogo kontrolirana zatvorska prehrana do u kaloriju odgovara dnevnoj potrebi organizma, no hoće li na tome ostati i kada je Petrač u pitanju? Ako je suditi po kolegi osuđenom u istom slučaju, poznatom bjelovarskom Kinezu, koji je svoju četverogodišnju zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u otmici Zagorčeva sina već odgulio, teško. On je svakodnevno za dopuštenih 170 kuna naručivao drukčiju hranu, a najomiljenija mu je bila pizza Pakao. Zadrži li se Petrač duže na bjelovarskoj zatvorskoj adresi i to bez odstupanja od zatvorskih pravila, njegov će boravak sigurno donijeti dobar rejting, do sada ne tako eksponiranom bjelovarskom Zatvoru, za koji unatoč već dužem medijskom pisanju još uvijek vlada uvjerenje da je rezerviran samo za izdržavanje lakših zatvorskih kazni. Da već dugo tome nije tako u prilog govore i današnje brojke koje kažu da je iza njegovih rešetaka, uz ostale i nekoliko zatvorenika osuđenih na ležanje od deset do 15 godina i jedna osoba nepravomoćno osuđena na kaznu zatvora od čak 40 godina.

S.K.