Ankica i Miroslav Pintarić proslavili 60. obljetnicu braka

Ankica i Miroslav Pintarić iz bjelovarskog Radničkog naselja već su 60 godina zajedno u sretnome braku. Ankica, rodom iz Nove Ploščice i Miroslav iz Daruvara vjenčali se se u Uljaniku, u koji su na vjenčanje išli iz tri kilometra udaljenog Blagorodovca. Tog je dana bilo više od metar snijega, a saonice je vuklo 25 pari konja. Puhao je vjetar pa je mladenka preko vjenčanice morala obući zimski kaput, a mladoženja ju je osim svojom ljubavlju zaštitio i toplom dekom.
Na svečanosti obljetnice, okupila se najbliža rodbina i rado slušala prisjećanja bračnog para Pintarić. Miroslav je završio školu za traktorista, te je počeo raditi u seoskoj zadruzi, gdje je i upoznao odabranicu svoga srca. Nakon vojske se zaposlio u Daruvaru, gdje su dugi niz godina lijepo živjeli. Kupili su kuću i rodio im se sin Marijan. Imaju i dvije kćeri, Ljerku, koja sa suprugom živi u Bjelovaru i Katicu, koja živi u Njemačkoj. Miroslav je dugo radio kao vozač autobusa na međunarodnim linijama, upoznao ljude i gradove, a s tog posla u tada vrlo uspješnom Čazmatransu otišao je u mirovinu. Prisjeća se putovanja u Stuttgart, Beograd, Sarajevo, Rumunjsku i na brojna druga odredišta, a posebne uspomene ga vežu za godine kada je vozio RK Partizan.
-To su bili dobri dečki, koji su se prema meni uvijek odnosili s poštovanjem. Rado se prisjetim Vidovića, Horvata, Pribanića i drugih, svi su mi ostali u lijepom sjećanju. Ipak, to su mi bile teške vožnje jer se nakon utakmice odmah putovalo kući. Uvijek se kretalo uvečer pa je bilo naporno, ali sam uvijek pazio da putovanje sretno završi -kaže Miroslav.

Zlatni volan

Nekadašnji vrsni vozač, a sada zadovoljni umirovljenik priča da se nekada puno ljepše živjelo, a šefovi su se prema radnicima ponašali pristojno i priznali su njihov rad.Budući da je  godinama vozio autobus marke Mercedes, od Nijemaca je za 500 tisuća prijeđenih kilometara bez kvara i sudara, dobio nagradu “Zlatni volan”, pa je i danas na to ponosan.
U obitelji Pintarić je uvijek bilo puno posla, ali i ljubavi za svoje bližnje. Ankica je imala pune ruke posla s troje djece, a othranili su i unučicu kojoj je mama radila u Njemačkoj. I danas su najsretniji kada im se okupi cijelo društvo: sin, kćeri, zetovi Željko i Ivo, unuci Dario, Dalibor i Dajana, praunučad Irma, Valentina, Karolina, Sebastijan i Damjan. S radošću i nestrpljenjem očekuju i šesto praunuče, koje se treba roditi u veljači.
Iako već u poznijim godinama, Ankica i Miroslav su još vrlo aktivni. Gospođa Ankica njeguje svoju veliku ljubav, kojom je zarazila i supruga, pa se oboje bave cvijećem. Trenutačno imaju 500 zumbula, oko 1000 tulipana, mnogo karanfila, a prije pet-šest godina su imali pet tisuća gladiola i opskrbljivali su brojne cvjećare.Gospodin Miroslav i gospođa Ankica su u dobroj formi, a Miroslav naglašava da mu je obitelj dugovječna. Djed mu je umro u 113. godini, a u devetom desetljeću je još izrađivao košare od šiblja. Nadaju se da će i on, kao i gospođa doživjeti i 70. obljetnicu braka.

r.s.