Objavljeno na dan 31. 01. 2010.
Osmaš pod nastavom kolegicu udario šakom u lice i pljuvao joj u kosu.
Ogorčeni otac djevojčice traži da se hitno nešto poduzme, jer djeca strahuju i imaju traume od odlaska u školu
Tek što je završio sastanak multidisciplinarnog tima u Gradskoj upravi na kojem je sudjelovalo 18 stručnjaka, a koji su raspravljali o temi vršnjačkog nasilja potaknuti nemilim događajem u Drugoj osnovnoj školi, u Prvoj se dogodio novi incident.
Osmaš, poznat po izgredničkom i nasilnom ponašanju, pod nastavom je udario i ozlijedio kolegicu iz razreda. Prvo joj je pljuvao u kosu, da bi ju zatim udario šakom u lice, od čega je zadobila modricu. Nastavnica engleskog jezika, koja je držala nastavu taj sat, odmah je o incidentu obavijestila pedagoginju i ravnatelja, a pozvani su roditelji djevojčice, kao i otac dječaka.
Otac djevojčice u školu je došao uznemiren i zabrinut, a iako je do sada njegova supruga dolazila u školu i obavljala informacije, ovoga puta je kaže, morao sam intervenirati.
Problem nije ozbiljno shvaćen
- Nasilje koje trpi moje dijete, ali i ostala djeca od pojedinaca, sada mora prestati. Kćerka nam se žalila već neko vrijeme na izazivanja, zadirkivanja i nagurivanja, a dogodilo se i da je bezrazložno dobila šamar. Došlo je do fizičkog napada na moje dijete, i to pod nastavom, a ništa se ne poduzima. Moja je supruga u nekoliko navrata ukazivala razrednici da se to događa, ali taj problem, očito nije ozbiljno shvaćen – kaže ogorčeni otac Nikola Andričić. Dodaje kako ne želi tolerirati ničije ispade i rješavati probleme u školi, a svjestan je činjenice da je njegovoj kćerki mogla biti nanijeta i teža tjelesna ozljeda. Mogla je ostati bez oka ili bez zuba, te je samo srećom ovoga puta završila s modricom.
- Ja više ne želim dolaziti u školu zbog ovakvih stvari. Moje dijete nitko neće tući ni maltretirati, pa makar ja preuzeo stvari u svoje ruke. Neka se određene institucije u ovoj državi pozabave s njim, neka ga smjeste kuda ga trebaju smjestiti, neka ga kontroliraju i neka rade s njim što hoće. Ja jedino znam da neću dozvoliti da moje dijete više ikada trpi ovakva maltretiranja i da kasnije ima zbog toga psihičkih problema. To ne treba prvenstveno njoj, to ne treba mojoj obitelji i neka stoga netko nešto konkretno učini. Ja bih, iskreno rečeno, najsretniji bio da ga se premjesti u drugu školu, – kaže otac Nikola. Dosta je, kaže, bilo prešućivanja i pita se da li zaista u našem Bjelovaru ne postoji nitko tko ovakvim ispadima može stati na kraj. Pita se i znači li nam što činjenica što polovicu Vlade čine ljudi iz Bjelovara. Ne možemo li nekoga potegnuti za rukav i ukazati da je stanje neizdrživo. Hoćemo li svi prekrižiti ruke i reći da smo učinili sve, a djecu će nam i dalje maltretirati i tući pojedinci?
Ravnatelj Prve osnovne škole Ivica Durbek svjestan je problema vršnjačkog nasilja, a s njim se gotovo svakodnevno susreće. Problem je sada eskalirao, a on sam je, kaže, nebrojeno puta tražio pomoć, pisao prijave i dojave, ali sve uzalud.
Premještanje u drugu školu?
- Nemojmo govoriti da škola nije učinila ništa, jer mi smo poduzeli sve što je u našoj moći. Moram naglasiti da ja radim već 40 godina i nikad takvog učenika nismo imali. Pa iako je bio u Domu za preodgoj djece na Cresu, otac ga je od tamo uzeo i sada opet stvara probleme. Poduzeli smo sve zakonske mjere koje možemo i smijemo. Dakle, opomene i ukore odavno smo podijelili. Ni sam ne znam koliko smo prijava napisali policijskom Odjelu za maloljetničku delikvenciju i Centru za socijalni rad. Nismo, dakle, gurali stvari pod tepih, već smo uredno svaki put obavijestili institucije koje smo po Zakonu dužni obavijestiti. Ono što slijedi nakon svih naših do sada poduzetih mjera je produženi stručni boravak u kojemu bi taj učenik trebao biti, ali za kojega mi, nažalost, nemamo uvjete. Taj posao nema tko raditi, a nije osiguran ni prostor za takav boravak – pojašnjava ravnatelj Durbek. Premještanje u drugu školu nije tako jednostavno i u konačnici o tome odlučuje županijski Ured za prosvjetu. Jedino što škola može učiniti, je premjestiti zlostavljača u drugi razred.
Izostala intervencija policije
Prva OŠ o svakom incidentu obaviještava i policiju. Štoviše, ravnatelj i pedagoginja reagirali su i prije nekoliko dana kada se dogodio sličan incident. Naime, jedan je dječak drugog pogodio kuglicom glinamola u sljepoočnicu. Kako su i protiv toga dječaka poduzete sve pedagoške mjere koje im Zakon dozvoljava, pozvali su policiju. Ipak, nitko iz policije u Školu nije došao.
- Budući da tom dječaku, kao i djevojčici nisu nanijete teže tjelesne ozljede, dobili smo naputak da podnesemo pismenu prijavu. To smo, naravno i učinili, kao i nebrojeno puta do sada. Prijava je poslana i Centru za socijalni rad, ali taj je cjelokupni sistem spor i mi smo tu nemoćni – zaključuje ravnatelj Durbek.
Nema psihologa
Prva osnovna škola najveća je škola u gradu s najvećim brojem učenika. Apsurdno je, pak, da nema psihologa. Na taj veliki problem ukazuje i pedagoginja Zdenka Brebrić koja svakodnevno rješava barem desetak slučajeva vršnjačkoga nasilja. - Iscrpli smo sve zakonske mogućnosti i već neko vrijeme i mi sami tražimo pomoć. Imali smo slučajeve ne samo vršnjačkog nasilja, već i samoozljeđivanja i samoranjavanja. Ne biste vjerovali u kakvim smo sve situacijama bili, što su nam sve izgovorili roditelji koji bi nam u ovom našem poslu trebali biti partneri, jer ipak svi težimo k istom cilju – kaže pedagoginja Brebrić. |
Policija nije došla
O konkretnom slučaju u policiji, kažu, ne mogu govoriti budući da se radi o maloljetniku.
- Mogu samo reći je da smo prijavu Škole zaprimili, te da ćemo dalje postupati kako to Zakon nalaže. Dakle, provjeriti ćemo informacije koje smo dobili i o tome izvijestiti općinsku državnu odvjetnicu za mladež – kaže Dražen Medved, glasnogovornik Policijske uprave. Dodaje kako u slučajevima vršnjačkoga nasilja procjenjuju treba li ili ne izaći na teren. Ovoga puta to nisu učinili. |
|
Otac nasilnika prijetio novinarki
Otac osmaša, koji je brutalno udario svoju razrednu kolegicu, u hodniku škole žestoko se obrušio na novinarku Bjelovarca. Ne birajući riječi, vrijeđao ju je i prijetio da će joj razbiti foto aparat ako objavi bilo kakvu fotografiju ili napiše nešto o njegovom sinu.
Nakon obavljenog posla novinarka se vratila u redakciju, nakon čega je uslijedio telefonski teror uzrujanog oca. - Ti ne smiješ ništa pisati ni objaviti, kravo jedna glupa, rekao je i nastavio s puno grubljim uvredama. Treba li se čuditi što mu sin udara i pljuje razredne kolegice?
(iš)
|
A.P.