Golubova Tamburaška sekcija oduševljava publiku.

Ozbiljno vodstvo Borisa Beketića u kratko vrijeme je rezultiralo zapaženim nastupima

Tamburaška sekcija HORKUD-a Golub okupila je najrazličitije profesije, koje skladno povezuje zvuk tamburice. Učenici,profesori, liječnici, arhitekti, političari i učitelji, svi oni nose glazbu u srcu i pod ravnanjem Borisa Beketića, u kratko vrijeme postali su prave zvijezde. Naime, Beketić je nakon povratka iz Austrije okupio jezgru orkestra, a sada složna ekipa od 25 članova marljivo vježba i nastupa. U subotu su imali uspješan nastup u cjelovečernjem Golubovom božićnom koncertu za obrtnike, koji su im od srca zahvalili velikim pljeskom.
Tamburaše su godinama svi željno očekivali, pa je svima bila prava radost kada su se okupili oni koji žele svirati, makar su na početku, kako kaže Beketić, samo brojali žice. Sada je to uvježban ansambl s raznolikim repertoarom, koji ne teži klasičnoj glazbi, već izvode skladbe primjerene instrumentu i ugodne uhu. Različitost godina, zanimanja i spolova, veliko je bogatstvo bjelovarskih tamburaša, među kojima je najmlađi član Matej Ferenčević, star samo 14 godina i učenik osmog razreda Četvrte osnovne škole.

Mlado i staro

- Tamburicu vježbam i u školi od petog razreda i u Golubu gotovo od samog osnutka tamburaške sekcije. Pozvala me učiteljica gitare iz Glazbene škole Đurđica Pavičić i ja sam se rado odazvao. To je divno društvo, od starijih mnogo toga naučim, a na putovanjima razgovaramo o svemu i jako se dobro slažemo. Lijep je osjećaj kada ste u nečemu sve bolji, a publika to prepozna – kaže Matej.
Po godinama i glazbenom iskustvu, najstariji je Ivan Konir. Glazbom se bavi 60 godina, nekada je bio i član Gradskog orkestra, a počeo je kao mladić  u Gimnaziji. Prisjeća se da je s njim svirao i poznati bjelovarski novinar, pokojni Emil Novak.
- Moj djed je došao prije Prvog svjetskog rata iz Beča gdje je bio specijalist za uređenje parkova. U obitelji nam je usađen osjećaj za lijepo, pa ja u glazbi uživam šest desetljaća i sretan sam kada u njoj uživa naša publika. Posebno mi je drago što su u sekciji i mladi ljudi i gospođe. To je vrlo lijepa slika. Naša glazba je za srednju generaciju koja je pomalo zanemarena – kaže Konir. Među ostalim članovima je i prof. Slavko Smoljan koji se vratio iz Crikvenice gdje je živio više od 20 godina. Glazbom se bavi 45 godina, a počeo je još za školovanja u Bjelovaru.

Cilj nije natjecanje 

- Ovog ljeta sam otišao u mirovinu i odlučio da ću dio godine živjeti u Bjelovaru. Prijatelji su me pozvali i pridružio sam se tamburašima. To me baš ispunilo radošću. U Bjelovar sam redovno dolazio i prije mirovine i sviđa mi se kako se Bjelovar razvio, i grad i ljudi – kaže prof. Smoljan. Tamburaška sekcija okupila je mnoga poznata bjelovarska lica. Tu je magistra farmacije Željka Ferenčak, nastavnica u Glazbenoj školi Đurđica Pavičić, inženjer arhitekture Mladen Gregurić, profesorica Christine Smoljanec, predsjednica gradskog SDP-a- Vanja Posavac i mnogi drugi, a sviraju i stomatolog Rastko Gligorović,profesori glazbe Viktor Ključarić i Zlatko Strčić. Voditelj sekcije prof. Boris Beketić zadovoljan je zajedničkim radom i uspjehom, ali naglašava da im isključivi cilj nije natjecanje i sudjelovanje na smotrama, nego druženje uz glazbu i pružanje radosti građanima.
- Nagodinu planiramo nastavak suradnje s gradišćanskim Hrvatima. To nam neće biti teško ostvariti jer sam ja u Austriji dugo radio s njima i suradnja je bila više nego dobra. No, najvažniji su nam nastupi pred domaćom publikom, bjelovarskom, čazmanskom iako smo bili iznimno sretni što smo svirali u Švicarskoj, Tomislavgradu, Mađarskoj. Ljudi nas dobro prihvaćaju, a to je glazbenicima veliko priznanje – kaže Beketić.
Dodaje da cijeni svaki instrument, no tamburica u Hrvatskoj ipak zauzima posebno mjesto.

Pomoć za kupnju instrumenata Iako u predblagdansko vrijeme ne želi govoriti o problemima, ipak spominje da su instrumenti na kojima sviraju, prosječni, nema ih dovoljno, a najviše je vlastitih, pa bi bilo dobro kada bi im netko pomogao kupiti instrumente, za što bi im trebalo oko 40 tisuća kuna. - Na dobrim se instrumentima ipak bolje svira, a ovi koje imamo nisu baš najkvalitetniji. Budući da sam se vratio doma, želio sam učiniti nešto u glazbenom životu grada. Zadovoljan sam suradnjom i žarom članova tamburaške sekcije. Sve su to školovani ljudi, kojima je glazba hobi, a njome zajedno nastojimo učiniti radost ljudima - zaključuje Beketić.

r.s.