Bivši ravnatelj Gradskog muzeja, Dubravko Adamović, argumentima pobija tezu da je s Natječajem za izbor voditelja Galerijskog odjela baš sve u redu.

Hoće li se mjerodavni zaintersirati na javno ukazane nepravilnosti i propuste u raspisivanju spornog natječaja? 

Poštovani, u tekstu „Akademski slikari - stop“, objavljenom u pretprošlom broju „Bjelovarca“, uz opservacije neimenovanih kulturnjaka veći dio teksta pripao je citatima gospođe Lidije Novosel, sadašnje predsjednice Upravnoga vijeća ustanove čiji je „Natječaj za prijam u radni odnos voditelja Galerijskoga odjela na neodređeno vrijeme“ izazvao u javnosti jednako toliko sumnji u regularnost koliko i činjenica da su sredstva za obnovu dotične ustanove s početnih šest milijuna iz 2006. godine do danas narasla na 13,6 milijuna. Dakako, riječ je o Gradskome muzeju Bjelovar, ustanovi kojoj je u vrijeme ljetne i opće letargije iznenada palo na um raspisati Natječaj s toliko nepravilnosti i s tako ciljanim uvjetima da nam je, sudeći po reakcijama, svima neugodno osim naručitelju i sastavljaču natječajnih uvjeta.

Vražje činjenice

Naime, predsjednica Upravnoga vijeća Gradskoga muzeja Bjelovar s nemalim se naporom, pozivajući u pomoć i muzejsko Stručno vijeće, trudila uvjeriti javnost kako je „sve po zakonu i u skladu sa sistematizacijom radnih mjesta“ te da nema nikakvih „sumnjivih radnji“. Međutim, činjenice govore sasvim drukčije, a kako ih je previše za reagiranje čitatelja u standardnom formatu pisma, argumentirat ću samo one zbog kojih bi osnivač Muzeja, a to je Grad Bjelovar, morao neodložno poništiti Natječaj i izbjeći daljnje kompromitiranje.
Kao temeljni uvjet Natječaja, naime, postavlja se „visoka stručna sprema“, a ne stručno zvanje (muzejski savjetnik, viši kustos ili kustos), što bi bilo logično budući da se novopečenim kandidatima (koji po naručitelju Natječaja mogu, ali i ne moraju, imati jedno od navedenih stručnih zvanja!), širokogrudno nudi, ni manje ni više, nego radno mjesto „voditelja Galerijskoga odjela“ i to na „neodređeno vrijeme“. Ovo, već samo po sebi, dovoljno rječito govori o neozbiljnosti Natječaja, ali i unutarnjeg ustrojstva ustanove. Međutim, sumnju zainteresiranih likovnjaka izazvao je ponajviše dirigirani uvjet po kojemu je pristupnik svoju visoku stručnu spremu morao steći studiranjem u nemogućoj kombinaciji: „Filozofski fakultet-povjesničar umjetnosti“, čime se diskriminira sve one koji po zakonu na to radno mjesto doista imaju pravo.

Natječaj za nepostojeće stručno zvanje

Naime, studij Povijesti umjetnosti u Republici Hrvatskoj već odavno nije u ekskluzivnoj nadležnosti samo Filozofskih fakulteta već je moguć i na akademijama likovnih i primijenjenih umjetnosti. K tomu, uvođenjem Bolonjskoga procesa u područje visokoga obrazovanja 2005. godine, i provedenim usklađivanjem strukture studija na Sveučilištu u Zagrebu, Splitu i Rijeci, odnosno, na njihovim Filozofskim fakultetima i Nastavničkim odjelima Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Umjetničke akademije u Splitu i Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, svi su diplomanti izjednačeni po svojim stručnim nazivima/zvanjima, a time i po pravima koja iz toga proizlaze. Završenim preddiplomskim studijem Povijesti umjetnosti u trajanju od tri godine prvostupnik/prvostupnica iz povijesti umjetnosti raspolaže temeljnim stručnim znanjima iz povijesti umjetnosti koja mu omogućavaju i daljnji nastavak studija Povijesti umjetnosti da bi nakon dodatne dvije godine kao diplomant diplomskih studija Povijesti umjetnosti stekao stručni naziv/zvanje magistar/magistra struke povijesti umjetnosti, odnosno, magistar/magistra edukacije povijesti umjetnosti. Također, studij Povijesti umjetnosti postoji još i na Sveučilištu u Zadru, ali jedino na njegovom Odjelu povijesti umjetnosti jer je njihov Filozofski fakultet još 2002., odnosno, 2003. godine promijenio naziv u - Sveučilište. Kod njih je, pak, studij Povijesti umjetnosti do 2006./2007. akademske godine bio dvopredmetni i mogao se kombinirati sa svim ostalim dvopredmetnim studijskim grupama na Sveučilištu, ali od akademske godine 2007./2008. postao je jednopredmetan, a završetkom studija student stječe stručni naziv/zvanje diplomirani povjesničar umjetnosti.
Dakle, bjelodano je kako je gradski Muzej raspisao Natječaj za čije radno mjesto uvjetuje nepostojeće stručno zvanje.

A tek Pravilnik...

Uz to, predsjednica Upravnog vijeća potkrjepljuje svoje uvjerenje u regularnost Natječaja i tvrdnjom  kako u „sistematizaciji radnih mjesta nije predviđen akademski slikar“. Baš naprotiv, u „Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Gradskoga muzeja Bjelovar“, koji je na snazi od 13. studenoga 1999. godine, u čl. 19. stoji: „ Ustrojbena jedinica: Likovna galerija (za razliku od drugih odjela, Galerijski odjel se spominje jedino u čl. 3, a u ovom 19. tek kao Likovna galerija); Naziv radnog mjesta: muzejski savjetnik, viši kustos ili kustos; Broj izvršitelja: jedan; Uvjeti: opći uvjeti utvrđeni Zakonom; Posebni uvjeti: visoka stručna sprema (Filozofski fakultet – studij povijesti umjetnosti kao A predmet ili Akademija likovnih umjetnosti); položen stručni ispit i jedna godina radnog iskustva na poslovima kustosa ili kustos pripravnik bez stručnog ispita; Način provjere i rok: pokusni rad u trajanju od četiri mjeseca ili pripravnički staž u skladu sa Zakonom“! Za ilustraciju praktične primjene ovoga članka Pravilnika, podsjetio bih predsjednicu kako su nakon političkog protjerivanja Željka Sabola iz Muzeja i Bjelovara, muzejsku galeriju i njegov Galerijski odjel s pripadajućom dokumentacijom vodili upravo likovnjaci: Željko Vukčević, akad. slikar, Krešimir Ivanček, akad. slikar-grafičar, Valerija Mrkobrad, akad. slikar (Akademija primijenjenih umjetnosti) i Dubravko Adamović, akad. slikar. A, što se tiče „povjesničara umjetnosti“, taj bi kolokvijalni naziv, po meni, mogao s pravom ponijeti i autor moje omiljene kolumne iz „Bjelovarca“ „Iza tribina“ jer jedini istinski zabrinuto i kritički prati blijeđenje bjelovarske kulture.
Natječaj, k tome, nudi i zapošljavanje na neodređeno vrijeme, iako pristupnik ne mora imati položen stručni ispit ali bi ga (ako ikako stigne) morao nekako položiti u roku od godinu dana. A, što će se dogoditi ako ga ne položi? Hoće li i dalje biti „voditelj Galerijskog odjela“ ili će dobiti otkaz ili, pak, Ugovor o radu na određeno vrijeme, pa tako sve dok zaborav ne prekrije ovu pravnu lakrdiju? Uostalom, u čl. 17. spomenutog „Pravilnika“ propisano je: „Probni rad se utvrđuje za sva radna mjesta, sa izuzetkom radnog mjesta ravnatelja, i to: za radno mjesto za koje je predviđena visoka stručna sprema, s pokusnim radom u trajanju od 4 (četiri) mjeseca;...“ Hm, hm...

Pozivanje na članke koji više ne postoje

No, čak i da je Muzej u međuvremenu donio nekakav novi Pravilnik, s novim ustrojstvom i novim uvjetima (a svi me uvjeravaju da nije), podsjetio bih gospođu predsjednicu na uvodnu rečenicu predmetnog Natječaja raspisanog u „Večernjem listu“ 29. srpnja 2009., u kojoj nas neozbiljni dirigent upozorava kako je temelje za njegovo objavljivanje pronašao u čl. 42. i čl. 45. Zakona o muzejima (Narodne novine 142/98), dakle, u istim onim člancima koje je Hrvatski sabor na svojoj sjednici od 22. svibnja 2009. godine donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o muzejima - izbrisao! Trebam li spomenuti da ga je i Predsjednik Republike Hrvatske svojom Odlukom od 28. svibnja 2009. godine - potvrdio te da je u vrijeme raspisivanja Natječaja već bio na snazi!
Poštovani, nadam se da će bar ovo posljednje, ako ne i sve ono prije spomenuto (i nespomenuto), biti dovoljan razlog i gradonačelniku i predsjedniku Gradskoga vijeća za pokretanje postupka poništenja ovoga neozbiljnog Natječaja i raspisivanja novog - dostojnog Grada Bjelovara.

S poštovanjem,
Dubravko Adamović,
akad. slikar