APSURD Zanimljiv naputak dobio je Ured državne uprave, vezan za ostvarivanje prava na besplatne udžbenike.

Pravo na besplatne udžbenike imaju djeca poginulog, zatočenog ili nestalog branitelja, ako im prihod po članu obitelji ne prelazi 1995 kuna, što je potpuni apsurd, ako se zna da već ostvaruju pravo na visoke mirovine

Školski udžbenici, radne bilježnice i školski pribor ovoga su ljeta najzastupljenije teme na bjelovarskim ulicama, kafićima i terasama. Godišnji odmori i ljetovanje palo je u drugi plan, a čitave polemike vode se oko toga tko uopće ima pravo na besplatne udžbenike. Dok Vlada tvrdi da će izdvojiti 65 milijuna kuna i najugroženijima osigurati besplatno školovanje, mnogi roditelji u nevjerici kucaju od vrata do vrata i traže pomoć. U županijskom Uredu državne uprave svakodnevno su zasuti upitima branitelja.                                    

Branitelji u osnovnoj školi?!

- Naputak koji je stigao prošloga tjedna kaže kako pravo na besplatne udžbenike imaju djeca smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog branitelja, zatim djeca ratnog vojnog invalida i sami vojni invalidi, kao i sami branitelji, ali ne i njihova djeca – kaže Vesna Šimunović iz Ureda državne uprave. Kao uvjet ističe imovinski cenzus, odnosno da im redovni mjesečni prihodi po članu kućanstva ne smije prelaziti iznos od 1995,60 kuna. Građanima je potpuno nejasno što znači da branitelji imaju pravo na besplatne udžbenike, s obzirom da najmlađi branitelji mogu imati četrdesetak godina. Znači li to da hrvatski branitelji gotovo 20 godina od Domovinskog rata pohađaju osnovnu ili srednju školu, pa im trebaju udžbenici? U vremenima kada većina građana u BBŽ ima prosječnu plaću od tri do četiri tisuće kuna, posve je razumljivo da djeca poginulih branitelja, koja imaju pravo na visoke mirovine, prelaze imovinski cenzus i nemaju pravo na besplatne udžbenike. No, tada postaje upitno tko uopće ima? Gdje Vlada namjerava potrošiti tih 65 milijuna kuna?                                  

Opsadno stanje u Gradskoj upravi

Slične probleme i svakodnevne upite imaju i u Gradskoj upravi. Svakim danom tamo je najmanje tridesetak ljudi koji se raspituju o mogućnostima nabave besplatnih udžbenika. Više ne dolaze samo socijalni slučajevi, kao što je to bilo prijašnjih godina, već dolaze i ljudi koja imaju dva ili tri školarca, nezaposleni, ili oni koji ne dobivaju redovito plaću. Nažalost, službenih naputaka za sada nema.
- U vrijeme kada je proračun formiran, još uvijek se nije znalo da će Vlada ukinuti besplatne udžbenike i sada je teško iznaći novac, budući da je već svaka kućica proračuna popunjena za druge svrhe, kaže zamjenica gradonačelnika Đurđica Ištef Bemšić. Dodaje kako se nešto novca može uzeti iz jednokratnih pomoći koje Grad daje socijalno najugroženijima, ali ta sredstva samo su kap u moru potreba građana koji svakodnevno dolaze u Gradsku upravu.

Od moje plaće koja je nešto veća od tri tisuće kuna, uzimaju mi za porez i nemam pravo na besplatne udžbenike. Ugroženi pak primaju dječji doplatak, ne plaćaju užinu u školi, režije im plaća Grad i ne plaćaju participaciju, te će dobiti i besplatne udžbenike. Tko je onda ugrožen? - pita tata dviju srednjoškolki

Korisnici stalne socijalne pomoći U Centru za socijalnu skrb svakodnevna gužva i polemike. Ipak, sada se sve zna budući da je obavijest stigla prije nekoliko dana iz centralnog zagrebačkog ureda. - Besplatne udžbenike moći će dobiti svi korisnici stalne socijalne pomoći i djeca smještena u udomiteljskim obiteljima – kaže Tatjana Bedeković, ravnateljica bjelovarskog Centra za socijalnu skrb. Dodaje kako sada, više nego ikada prije, u Centar dolaze i građani koji nisu njihovi korisnici. Nažalost, za njih ne mogu ništa učiniti.

Razmišljanje jednog tate I u redakciju “Bjelovarca” svakodnevno stižu molbe i upiti na temu besplatnih udžbenika. Tako jedan tata koji ima dvije srednjoškolke posebno je ogorčen na kategoriju koja se vodi kao najugroženiji. - Tko su zapravo najugroženiji? Da li mi koji radimo za male plaće i još nam ih krešu, ili jedan dobar dio koji ne žele raditi, jer tvrde da im se više isplati biti socijala, nego raditi za malu plaću. Tako će nama od malo još i uzeti, a moramo platiti i knjige, dok oni primaju dječji doplatak, ne plaćaju užinu u školi, režije im plaća Grad i oslobođeni su participacije. Mnogi od njih imaju pravo i na naknadu na burzi, dok većina i radi nešto "na crno", pa vas ja onda pitam ima li smisla raditi za dvije i pol i tri tisuće kuna, koliko ja dobijem mjesečno i zbog čega sam u ovoj državi lišen bilo kojih povlastica?

   
A.P.