OTKRIVAMO Koliko zapravo našega novca guta rekonstrukcija muzeja?

U konačnici je obnova Muzeja s prvotnih osam narasla na deset, pa na 12, da bi aneksom ugovora dosegla vrtoglavi iznos od 13,6 milijuna kuna

Sušno kulturno ljeto zamijenila je trakavica oko obnove Gradskog muzeja. Očito smo pišući tek u naznakama o dignutom parketu i načelnom iznosu od 12 milijuna kuna za obnovu te kulturne ustanove, otvorili Pandorinu kutiju, u kojoj se smjenjuju optužbe, reagiranja i pokušaji izravnjavanja nekih starih računa.
Zanimljivo je reagiranje Upravnog vijeća muzeja, koje je pronašlo neke netočnosti u Tjednom  retrovizoru. Međutim, još je zanimljiviji dio na koji nitko nije reagirao, a koji je zaintrigirao, bivšeg ravnatelja Muzeja , Dubravka Adamovića. Radi se o dijelu teksta koji govori da je u obnovu  “ulupano” 12 milijuna kuna, što bi trebalo implicirati da je novac nepotrebno, neadekvatno ili nesvrsishodno potrošen, te je prilično začuđujuće da gospoda u Upravnom vijeću ni jednim slovom nisu reagirali na tu opasku.

Najskuplja opcija osam milijuna

–Najprije me začudio toliki iznos, a potom i činjenica da radovi još nisu gotovi, ističe Adamović napominjući da su procjene na početku obnove bile bitno drugačije. - Za kompletnu rekonstrukciju muzeja, bez izgradnje aneksa, u najskupljoj opciji baratalo se iznosom od nekih šest do osam milijuna kuna. Zašto je sad naraslo na 12 milijuna, nije mi jasno, ističe Adamović. Budući da Upravno vijeće na tu opasku nije reagiralo, zdravom logikom zaključuje da je podatak točan. Informacije s kojim raspolaže, tvrdi, upućuju da se novac poreznih obveznika tamo najvjerojatnije troši i više nego je potrebno. Osim problema s parketom, navodno se pojavio problem s nedovoljno širokim otvorom za dizalo, te s instalacijama ispod ljetne pozornice u atriju muzeja. Pita se kako je moguće da se dogodio problem s parketom, kad se zna da tvrtka koja izvodi radove ima bogato iskustvo na rekonstrukciji i zaštiti kulturno -povijesnih građevina. Nije mu jasno ni zašto radovi tako dugo traju, te se pita nisu li možda  duplo rađeni radovi, razlog što je iznos sa osam narastao na 12 milijuna. Adamovićeva pitanja i sumnje zahtijevala su provjeru, no kao i uvijek u sličnim prilikama to baš ne ide lako. Kao po pravilu čim je tema malo “škakljiva” na jednostavna pitanja ne možete dobiti posve jednostavne odgovore.

Sitnije preinake

Primjerice u Artingu, tvrtki koja je glavni projektant i koja zajedno s konzervatorskim odjelom obavlja nadzor cjelokupne rekonstrukcije, nismo mogli precizno doznati o mogućim odstupanjima od glavnog projekta, te o eventualno nepredviđenim okolnostima tijekom izvođenja radova. Marijan Gezi tvrdi da se tijekom radova na ovakvim objektima uvijek pojavljuju neki sitniji problemi koji zahtijevaju i sitnije preinake, ali da na rekonstrukciji Muzeja nije bilo bitnih problema, niti bitnih odstupanja koji bi podigli planirani  iznos od deset milijuna kuna, što zapravo s PDV-om iznosi spominjanih 12 milijuna. Upućuje nas na Konzervatorski odjel, čiji voditelj Milan Pezelj, tvrdi da su oni zaduženi samo za zaštitu kulturnih dobara i za moguća poskupljenja tijekom rekonstrukcije, upućuje nas na Grad koji je nositelj projekta.

Sve zna jedino Grula

Sva pitanja i odgovore vješto je izbjegao i vlasnik  tvrtke izvođača radova, Miroslav Belčić,  upućujući nas na Gradsku upravu. Cijelu priču u malom prstu ima pročelnik Stjepan Grula. Podsjeća da je sve krenulo još 2006. godine, kada su izvršeni radovi koji su zapravo bili svojevrsno snimanje cjelokupne situacije na osnovu koje je kasnije izrađen glavni projekt rekonstrukcije. Za prvu fazu potrošeno je nešto preko 1,5 milijuna kuna, od kojih je milijun stigao iz Ministarstva kulture. Potom je, ističe, u 2007. godini izrađena sva potrebna dokumentacija i nakon provedenog natječaja s najpovoljnijim izvođačem sklopljen ugovor na nepunih 10,1milijun kuna. To znači da je ukupna ugovorena vrijednost radova iznosila nešto preko 11,6 milijuna, od čega je dosad plaćeno 10,3 milijuna, ističe Grula. Napominje da od tog iznosa Ministarstvo pokriva 5 milijuna, dok na teret Grada ide preostalih 6,6 milijuna.

Glavni projektant Marijan Gezi tvrdi da nije bilo bitnih odstupanja od projekta, zaboravljajući na aneks ugovora vrijedan dva milijuna kuna

Loša procjena Međutim iznos od 11,6 milijuna kuna nije konačan, što ipak potvrđuje Adamovićeve sumnje. Naime, Grula dodaje da je s izvođačem potpisan aneks ugovora na dva milijuna kuna, koji se odnosi na dodatne i nepredviđene radove. To su radovi na sanaciji temelja zgrade, te cjelovita izmjena krovišta umjesto samo 40 posto, kako je projektom bilo predviđeno. Dizalo se u prvoj varijanti nije trebalo spuštati u podrum, ali su se investitori predomislili. Svi ti dodatni i nepredviđeni radovi, tvrdi Grula, prema procjeni nadzornog inženjera ne bi trebali prijeći dva milijuna kuna. Za dio tih sredstava, ističe, Grad se već obratio Ministarstvu, i nadaju da bi u narednoj godini trebali dobiti još milijun kuna. I tako, u konačnici je investicija dosegla iznos, ne od 10, ne od 12, već 13,6 milijuna kuna, a radovi bi trebali biti gotovi do konca ove godine. I sada se jasno i nedvojbeno nameće pitanje, kako sanacija temelja, izmjena krovišta mogu postati dodatni i nepredviđeni radovi!? Još je čudnije da nadzorni inžinjer na naš upit zaboravi na aneks ugovora vrijedan dva milijuna kuna.

D. Marčinković / I. Štedul