Mladi pčelar Miroslav Petreković i Zagrepčane je iznenadio svojim “medenim” paviljonom

Našem sugrađaninu Miroslavu Petrekoviću živoj je zaista sladak. U godinu dana proizvede stotine kilograma meda, no taj posao ponekad je vrlo zahtjeva i mukotrpan.
- Sada ulazimo u petu pčelarsku sezonu. U svemu tome smo još moja obitelj i ja vrlo mladi, mada nastojimo učiti i znanjem stizati one s iskustvom – kaže Miroslav.

• Koliko je to velik posao?

S nukleusima ima oko 180 košnica. Posao je kad treba seliti i kada treba pokupiti zarađeni trud. Godišnje za pčelama i s pčelama prevezem oko 15 000 kilometara. Na seobe idem s kombijem, uskoro ću imati i prikolicu i kontejner, pa će ići lakše i brže. Košnice su u Orovačkim vinogradima, gdje je paša vrlo kvalitetna, a ovisno o vrsti meda koju želimo, selimo i košnice.

• Od kuda učite?

Tu je literatura, internet, sajmovi i razmjena iskustava s ostalim kolegama. Svi nekako svoje znanje drže za sebe, teško je saznati za neku konkretnu tajnu.

• Pčelarstvo Vam nije jedino zanimanje?

Sam izrađujem košnice i ostalo što treba za bavljenje pčelarstvom. Lipa je drvo iz kojega se izrađuju najkvalitetnije košnice. Ne samo da radimo za svoje potrebe već i za prodaju,a li kako širimo broj košnica, sve ostane kod kuće. Sakupljamo i matičnu mliječ i propolisa. Proizvodnja matica je trebala krenuti ove godine, ali je godina toliko loša da je jednostavno to bilo nemoguće.

• Bavite se i proizvodnjom suvenira?

Želja nam je svoje proizvode prezentirati u lijepoj ambalaži. Tu su oslikane bočice, opletene špagom, zatim žlica za med, podmetači za čaše, pa simbol Bjelovara, paviljon. To je posebna priča. Na ideju za izradu takvog suvenira došao sam na jednoj izložbi. Vidio sam da su neki nosili brodove i sastavljali ih, ja sam se sjetio našeg paviljona i ponudio ga popunjenog pčelinjim proizvodima. Reakcije su bile povoljne tako da narudžbi za sada imam i više od očekivanja. Do sada sam izradio oko 150 komada. Puno kod ovoga pomažu djeca Domagoj i Helena koji ga sklapaju i bojaju. Za kompletan suvenir je potrebno oko pet sati rada, a proda se za oko 300 kuna. Vidio sam da je taj moj uradak dobio i Mario Mlinarić (pobjednik Farme), a i Zdravko Mamić. Ima ih po stolovima u bjelovarskim uredima, a i gradonačelnik ga ima u svom uredu. Interes je dosta velik, ali još nema nekih većih konkretnijih narudžbi. Vrlo smo ponosni na žlicu za med, naročito sin Domagoj, koju ju i sam izrađuje. Svatko tko ju je vidio nije znao što je to. U nju ili bolje rečeno na nju se može staviti 35 do 40 grama meda, tj. upravo onoliko kolike su dnevne medne potrebe srednje teškog čovjeka.

• Kakvi Vaši daljnji planovi?

Želja nam je najprije usavršiti ovaj posao, zatim prezentirati i ponuditi tržištu svoje proizvode, posebno suvenire. Bjelovar zaslužuje nešto lijepo i kvalitetno jer mogu vam reći da sam narastao do neba kada su na izložbi u Zagrebu svi gledali suvenir paviljon i divili se.

žh